Ateizam

Branimir Glavaš – miljenik Bogova

Kako me nije bilo neko kraće vrijeme, vratiti ću se nekih desetak dana unazad i probati dokučiti po čemu je to Branimir Glavaš iznad zakona, ako zakon u ovoj državi uopće postoji. Neću ovdje iznositi mišljenja o tome je li Glavaš trebao biti pritvoren ili nije, jer ne znam. Ono što je indiikativno je to da ga je politika stavila u "buksu", a da ga je crkva iz nje izvadila. Jedino čega najmanje ima u cijelom slučaju je realna ingerencija sudbene vlasti. Očito je Machiavelli zaboravio na četvrtu, najmoćniju zemaljsku vlast, a to je crkva. Koliko smo se god odmakli od doba mračne prošlosti kada je crkva imala brutalne metode, toliko je danas njen utjecaj na vlast sofisticiraniji, ali ništa manje jak. Naime, crkva je još uvijek najjači edukacijski medij, pogotovo kada se radi o etičkim pitanjima, pa joj se vlast nerado zamjera. Slučaj u kojem su akademici i biskupi izravno utjecali na sudbenu vlast pokazao je kako smo daleko od laičke države i kako niti "pred bogom" svi ne smijemo biti isti. Ne ulazim u ispravnost čina oslobađanja Branimira Glavaša, ali očito je da u ovoj zemlji suci ili ne znaju posao, ili ga ne smiju raditi. Iznad sudstva je definitivno politika, a iznad politike izgleda stoji crkva. Crkva je ta koja može promijeniti raspoloženje u narodu, a to znači i promjenu izbornih rezultata. U HDZ-u to najbolje i znaju, jer svi se manje više sjećamo kako su 90-tih uz euharistijsko slavlje na misama neizostavni bili i naputci za glasovanja. Što se tiče polemiziranju oko moralnosti apela biskupa Srzića i njegovih sljedbenika, na to ne bih trošio niti riječi niti vrijeme, jer smatram da ima mnogo gorih sudbina od Glavaševe, ali nisu vrijedne vremena i truda presvetih biskupa. Postoje ljudi koji, za razliku od Glavaša, nisu krivi za svoju lošu situaciju, ali nisu javne osobe i kao takvi su neinteresantni politici i crkvi. - Zašto raditi dobro djelo ako nitko neće biti medijski popraćeno. Mislim da je ovaj slučaj opet pokazao da su politika i crkva dvije sestre, a za politiku znamo što je! Sasvim je sigurno da će nas ova događanja udaljiti od Europe, ali će nas zasigurno približiti Katoličkom jednoumlju.

Gdje ima dima ima i vatre