Ateizam

Apsurdi crkvenog nauka

Kao i mnogo puta do sada, zgrozio sam se listajući Glas Koncila. Ukratko ću navesti nekoliko navoda o raznim temama iz novog broja;
Na standardno pitanje o tome je li predbračni seks grijeh, poznati moralni teolog Ivan Fuček odgovara: "Budući da su sva ta očitovanja isključivo u službi erotskih ugađanja - u tijelu započinju i u tijelu završavaju - izvan okvira su ljubavi; prava autentična ljubav se na taj način ne rađa niti sazrijeva. Velika je obmana ako dvoje misli da petting i flirt mogu služiti međusobnom ozbiljnom upoznavanju, međudarivanju vlastitih vrijednosti, traženju zajedničkih ideala, stvarnom razumijevanju"… Igre izvanredno uzbuđuju, prakticirane dugo vrijeme i na intenzivan način, mogu dovesti do krivih refleksa."
U istom broju nalazi se članak koji kaže: "S 500 kn godišnje može se npr. školovati jedno dijete godinu dana na Salomunskim otocima. Ako se više ljudi udruži, još se više može učiniti. Može se pomoći s manje od 10 kn mjesečno da jedno dijete može preživjeti a ne umrijeti od gladi. Jedno dijete! I to je jako puno."
Da bi na pitanje da li je klađenje grijeh uslijedio odgovor: Katekizam Katoličke Crkve je jasan i nedvojbeno ističe: "Igre na sreću (kartanje, itd.) i oklade nisu same po sebi protivne pravdi. One postaju moralno neprihvatljivima kad lišavaju osobu onoga što joj je nužno za namirenje vlastitih i tuđih potreba."

Naime, ovdje se radi o totalnom apsurdu koji pokazuje nedorečenost heterogenog nauka crkve, koji ima samo jednu poveznicu među temama, a to je dvostruki moral.
Ne znam odakle gospodi iz crkve toliko znanje o seksu, razvoju spolnih refleksa, a i životu u braku, kada su oni osuđeni na celibat. Ne razumijem niti to što Fuček govori o nekakvoj autentičnoj ljubavi koja nema izvorište u spolnom nagonu, ali se ipak crkva veoma protivi homoseksualnim vezama. Dakle, tu postoje dvostruka mjerila, jer se ipak zagovara ljubav na osnovu spolne orijentacije.
Ovaj posljednji članak u kojem se crkva pozitivno očituje o igrama na sreću je u najmanju ruku tragi-komičan, jer u svijetu gdje dnevno 25 000 ljudi umre od gladi crkva nalazi prostora za opravdanje klađenja. Ipak, ako uzmemo u obzir podatak od 10 kuna mjesečno, dolazimo do 250 000 kuna koji bi mjesečno bili dostatni da nitko ne umre od gladi, ali tih novaca nema. Novac od milodara, koji Katolička crkva svakodnevno prikupi, višestruko je veći od potrebne svote, no očito je da za njega postoje neke «svetije namjene». U ovom kontekstu moralnih autoriteta postaje jasno zašto su seks prije braka (kojeg nerijetko blagoslivlja kockar i pedofil), rad nedjeljom i ateizam smrtni grijesi društva, dok je kockanje društveno prihvatljiva pojava. Slava tebi Kriste!