„Marim ja. Gde su sada davni nemiri. Razigrani beli leptiri. Dani zvezda poklonjeni njoj“..
..vidjela sam cijeli grad, svjetla svakog doma, ulice. Nesto najbolje, stvarno se desi kad se najmanje nadas. Znam, nije nista ogromno, ali slicno je kao bijeg od stvarnosti. Osjecala sam se tako ispunjeno, prvi put u zivotu. Kako volim sitnice. Nisam znala da zna tako fina mjesta izabrati, stvarno me iznenadjuje iz dana u dan, kao da otkrivam ono nesto sto se krije iza maske „loseg“ lika. Heh, a to stvarno nije. Savrseno, bas kao iz bajke. Naravno, ako zanemarim onu dvojicu sto mi ne znace nista osim dobrih prijatelja, da smo jos bili sami, ne znam kako bih zaustavila srce. Tako je drag, ima nesto u njemu sto me toliko privlaci. I ne treba mi nista, samo da jos dugo radi ovako fine stvari.
Bolje nije moglo. <3
19:49 ,
Komentiraj { 5 }
Print
Lagano..
..sasvim lagano. Ja pristajem na promjene. U sebi. ^^
00:35 ,
Komentiraj { 1 }
Print
..
Kisa..
„Jos uvijek kisi..mozda to nije onakav pljusak koji se spusti i zacas prestane, kao sto sam drsko tvrdila. Mozda nijedan to nije. Uostalom, zivot se sastoji od niza kisnih dana. Ali ponekad nemamo kisobran pod kojim bismo se mogli sakriti. Ponekad treba naci nekoga ko je voljan, jednog kisnog dana, posuditi kisobran pokislom strancu. Mislim da cu poci u setnju i uzeti kisobran !“
Potpisujem.
22:46 ,
Komentiraj { 4 }
Print
