..zeljom za bijegom.
Nasla sam se ovdje i sad.
Kao usamljen covjek u gomili ljudi oko njega.
Svi isto rade, zele da se uklope.
Zasto?
Zar je to jedino vazno.
Lazni osmijeh na licu, glupe zelje, isti motivi.

Ne, ne zelim biti jos jedna u nizu.
Jezim se od te pomisli. Da sam obicna. Znam da nisam.
Izgledom se sigurno ne isticem,
o da, zaboravila sam da je pozeljno imati neku poznatu marku na sebi,
pratiti modu, svaku noc trcati ili sta vec..
Sad bi se moglo reci da se ipak isticem..
Nikad i nisam zeljela biti kao drugi, nesto me drugo privlacilo,
druge stvari, drugaciji ljudi..

I ponovo kazem sebi, dobrodosla u drugi svijet.