astroteme

Dok je Europom vladao mračni srednji vijek, harala kuga i lov na vještice (u kojem je stradalo na tisuće mačaka, što je pridonijelo širenju kuge) na Istoku je cvjetala znanost i umjetnost.

Arapski znanstvenici dali su neprocjenjiv doprinos razvoju matematike, astronomije, medicine i ostalih znanosti. Oni su sačuvali djela grčkih filozofa i preveli ih na arapski, između mnogih Tetrabiblos i Almagest koja je napisao Klaudije Ptolomej u drugom stoljeću pr.n.e. Ta su djela prevedena na latinski tek u dvanaestom stoljeću kao zbirka svih dotadašnjih znanja iz astronomije i astrologije i bila su temeljna literatura sve do šesnaestog stoljeća i pojave Kopernika.

Među najznačajnije arapske učenjake ubraja se Al Kindi odnosno Abu Yusuf Yaqub ibn Ishaq as-sabbah al-Kindi (latinski: Alkindus).



Bio je filozof, matematičar, liječnik i muzičar i smatra ga se ocem arapske filozofije. Prema nekim izvorima rođen je u Basri (Irak) 801.g. (?) a umro 873. g. (?) u Bagdadu (Irak) gdje je i obrazovan. Imenovan je da nadgleda prijevode grčkih znanstvenih i filozofskih tekstova na arapski jezik što je veoma utjecalo na njegov intelektualni razvoj. Uključio je aristotelovsku i neoplatonističku misao u arapsku filozofiju. Napisao na stotine rasprava o raznim temama od metafizike i logike do zoologije, optike i seizmologije.

Njegov doprinos na području matematike bio je uvođenje indijskih brojčanih oznaka u islamski i kršćanski svijet. Bio je pionir u kriptiranju i smislio je nekoliko metoda za razbijanje šifri. Koristeći znanje medicine i matematike razvio je skalu pomoću koje su liječnici mogli mjeriti snagu njihovih lijekova.

Nakon smrti mnogi njegovi radovi su izgubljeni, vjerojatno zato jer nisu zaživjeli među popularnijim filozofima koji su ga zasjenili. Tome je pomogla i provala Mongola koji su uništili nebrojene biblioteke. Prema nekim izvorima napisao je najmanje 260 knjiga od toga 32 knjige o geometriji, o medicini i filozofiji po 22, o logici 9, a o fizici 12 knjiga. Njegov najpoznatiji rad je «O prvoj filozofiji » u kojem govori o tome kako filozofija predstavlja traženje istine, a prva filozofija je znanje o Bogu, koji je prva istina i uzrok svih istina. Pisao je o vremenu i prostoru za koje je vjerovao da su konačni, dokazujući to paradoksom beskonačnosti.

Al Kindi je preuzeo od Ptolomeja stav da se Zemlja nalazi u središtu Svemira, a oko nje se okreću nebeska tijela. U jednoj od svojih rasprava navodi da se to kružno kretanje odvija prema Božjoj volji, a uloga zvijezda je da budu alat Božje providnosti. Kao dokaz toj tvrdnji uzima primjer godišnjih doba čiji početak i kraj se dešava ovisno o rasporedu zvijezda i planeta (naročito Sunca). On smatra da izgled i ponašanje ljudi ovisi o konstelacijama iznad njihove domovine.

Neki od njegovih značajnijih astroloških radova su:
- «Knjiga o tumačenju zvijezda»
- «O zvjezdanim zrakama»
- Nekoliko poslanica o vremenu i meteorologiji (uključujući «O promjenama vremena»)
- Rasprava «O tumačenju eklipsa»
- Rasprava «O vladavini Arapa i njenom trajanju»
- «Izbor dana» o elekcijama
- «O izmjenama godina» o mundanoj i natalnom astrologiji
- «O primjeni astronomskih znakova u medicini»
- Rasprava «O duhovnosti planeta»

Al Kindijev suradnik Abu Mašar je bio najvažnija osoba arapske astrologije. Oni su obojica smatrali astrologiju razložnom znanošću. Među njima je postojalo rivalstvo te se sumnja da je Al Kindi bio žrtva spletke u kojoj je sudjelovao među ostalima i Abu Mašar. Pri tom je Al Kindi pretučen, a njegova biblioteka zaplijenjena. Umro je sam i osiromašen.

Abu Mashar, odnosno Abu Mashar Jafar ibn Muhammad ibn Umar al-Balkhi (latinski: Albumasar) rodio se vjerojatno 787 g. u Balkhu (Afganistan), a umro vjerojatno 886. u Wasitu (Irak).



Bio je svestrani učenjak, a počeo je proučavati astrologiju u 47. godini, nakon sukoba sa Al Kindijem, koji mu je rekao da pametan čovjek ne bi trebao kritizirati bilo koju temu prije nego ju prouči. Bio je član intelektualne elite što ga je spasilo od vjerskih progona, ali je zabilježen incident kada je bio bičevan zbog prakticiranja astrologije.

Jednom prilikom na upit svog učenika odgovorio je: «Mudrac koji zapiše sve što zna je kao prazna lađa. Nitko ga ne treba i ugled mu pada. Neke tajne treba sačuvati za sebe i dijeliti ih samo sa najbližim prijateljima».

Studirao je astronomiju deset godina u Varanasiju (Indija), nažalost svi su njegovi astronomski radovi izgubljeni. Glavno djelo «Veliki uvod u astrologiju» napisao je oko 850. g. Ono sadrži astrološku teoriju o prirodi mjesečevog utjecaja na plime. Prevedeno je na latinski 1133. g., a u skraćenom obliku preveo ga je Herman Dalmatin (Herman de Charintia)1140. g. To je djelo imalo velik utjecaj na zapadnoeuropske filozofe. Drugo važno djelo je «Knjiga o vjeri i vladarima». Pripisuje mu se još pedesetak knjiga.

Herman Dalmatin, porijeklom iz Istre, je važan jer je prevodio djela i drugih arapskih učenjaka, te je svojim prevodilačkim radom pridonio upoznavanju Zapada sa islamskom znanošću i kulturom. Prvi poznati prijevod pod njegovim imenom je šest knjiga astroloških rasprava židovskog znanstvenika Sahl ibn Bišra pod naslovom «Proročica», objavljen u Španiji 1138. g.
Toledo je u drugoj polovici 12. st. bio centar prevodilačke aktivnosti, jer su se u tamošnjim knjižnicama sačuvali mnogi arapski spisi, a stanovništvo je bilo višejezično.

Sahl ibn Bišra punog imena Abu Zayd Ahmed ibn Sahl Balkhi (latinski: Zahel) živio je otprilike od 850. g. do 934. g. Bio je geograf, matematičar, fizičar i liječnik u Bagdadu, Al Kindijev učenik. Njegov doprinos medicini je u tome što je razlikovao bolest tijela i bolest duše. Kritizirao je liječnike koji su se previše posvećivali fizičkom zdravlju a zanemarivali stanje uma. Razlikovao je psihoze od neuroza i smatra se pionirom kognitivne terapije. Poseban doprinos dao je i u geografiji, svojim radom u školi u Balkhu, gdje su izrađivane karte svijeta.

Abu Rayhan Muhammad ibn Ahmad Al-Biruni poznat kao Al Biruni (973. g.- 1048. g.), iranski učenjak, jedan od najvećih srednjovjekovne islamske zlatne ere. Proučavao je skoro sva područja znanosti, poznavao je sedam jezika, a većinu života je proveo u Afganistanu. Smatra se ocem geodezije. Njegov prvi značajniji rad pod naslovom «Preostali tragovi prošlih stoljeća» bavio se poviješću. 1017.g. proglašen je dvorskim astrologom, te je pratio kralja Mahmuda prilikom invazije na Indiju, gdje se upoznao sa indijskom kulturom. Indijski učenjaci su ga potaknuli na razmišljanje da zemlja mora biti okruglog oblika.



Sklon je tezi da se Zemlja kreće, dokazuje da vakuum postoji, osporava Ptolomejevu tvrdnju o nepromjenjivom solarnom apogeju (apogej je točka na putanji nekog tijela oko Zemlje na kojoj je ono najudaljenije Zemlji). Nacrtao je mnoge instrumente, a njegova zapažanja se i danas koriste u geofizici i astronomiji.

96 od 146 knjiga koje se pripisuju Al Biruniju bave se astronomijom i matematikom. Al Birunijevo glavno djelo iz područja astrologije «Knjiga uputa o elementima umjetnosti astrologije» je primarno astronomski i matematički tekst, samo se zadnje poglavlje odnosi na astrološke prognoze. On astrologiju odobrava ograničeno, a horarnu astrologiju osuđuje kao vračanje. Drugo njegovo važno djelo iz područja astrologije je knjiga «Razumijevanje astrologije» napisana u obliku pitanja i odgovora.

Al Biruni je vodio, ponekad žučljivu, prepisku sa Ibn Sinom o Aristotelovoj filozofiji i ostalim temama. Ibn Sina ili Abu Ali Sina (latinski: Avicenna) rodio se 980. g. u Afshani (Uzbekistan) a umro 1037.g. u Hamadanu (Iran). Otac mu je bio cijenjen učenjak iz Balkha.



Liječnik, astronom, mislilac i pisac, otac rane suvremene medicine. Od oko 450 radova koje je napisao, sačuvano je oko 240, od toga 150 o filozofiji, a 40 o medicini. Njegov najvažniji rad «Knjiga o liječenju» je filozofska i znanstvena enciklopedija, a knjiga «Pravila liječenja» je medicinska enciklopedija, koja je ostala u upotrebi do 17. st. na mnogim sveučilištima.

Kao iskreni vjernik, napisao je tekst kojim napada astrologiju, te je citirao odlomak iz Kurana kojim se osporava astrologiji sposobnost predviđanja budućnosti. Vjerovao je da svaki planet utječe na neki način na Zemlju, ali je negirao da astrolozi mogu odrediti točan utjecaj.

Umro je od grčeva u želucu, jer se nije htio pridržavati preporučenog režima. Prije smrti podijelio je svoju imovinu siromašnima, oslobodio je svoje robove i svakodnevno čitao Kuran.


Izvori:

https://en.wikipedia.org/wiki/Al-Kindi
https://plato.stanford.edu/entries/al-kindi/
http://www-groups.dcs.st-and.ac.uk/history/Biographies/Al-Kindi.html
https://en.wikipedia.org/wiki/Abu_Ma%CA%BFshar
https://www.wdl.org/en/item/2998/
http://islamsci.mcgill.ca/RASI/BEA/Abu_Mashar_BEA.htm
https://beyondtheheaven.wordpress.com/2012/10/14/life-and-work-of-abu-mashar/
https://en.wikipedia.org/wiki/Herman_of_Carinthia
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=243273
https://repository.ffri.uniri.hr/islandora/object/ffri%3A752/datastream/PDF/view
https://en.wikipedia.org/wiki/Abu_Zayd_al-Balkhi
http://cartographic-images.net/Cartographic_Images/214.2_Balkhi.html
https://en.wikipedia.org/wiki/Al-Biruni
https://en.wikipedia.org/wiki/Avicenna

Oznake: astrologija