Ptolemej, Klaudije (lat. Claudius Ptolemaeus) bio je grčki matematičar, astronom, geograf i glazbeni teoretičar (Egipat, oko 85 – Aleksandrija, oko 168). U djelu od 13 knjiga Veliki matematički sustav astronomije, poznatijem kao Almagest, prema naslovu arapskog prijevoda u kojem je sačuvano, sustavno je izložio antičku znanost o svemiru u okviru geocentričnoga sustava. Taj se sustav (Ptolemejev sustav) osniva na pretpostavci da se Sunce, planeti i zvijezde gibaju oko Zemlje kao nepomičnoga središta svemira. Iako se zasnivala na pogrešnoj pretpostavci, ta se teorija dobro slagala s motrenjem gibanja planeta. Tek je Kopernikovom teorijom (1500) Ptolemejev sustav (geocentrični) zamijenjen heliocentričnim sustavom.
Ono što je za astronomiju bio Almagest, za astrologiju je Tetabiblos (četveroknjižje) ili grč. Apotelesmatika. Ptolomej se smatra najpoznatijim grčkim astrologom, a Tetrabiblos astrološkom biblijom više od 1000 godina. To je djelo napisano u 2 st. u Aleksandriji, prevedeno je na arapski jezik u 9. st., a na latinski tek u 12. st. Ptolomejska astrologija podučavala se na sveučlištima sve do 17. st. kada dobiva stigmu đavolje umjetnosti.
Čak i danas Tetrabiblos se smatra nezaobilaznom literaturom svakog studenta astrologije.
Ptolomej nije autor astroloških tehnika izloženih u knjizi, njegova zasluga je da je sistematizirao dotadašnja znanja. Pretpostavlja se da je knjigu napisao nakon dovršenja Almagesta, pred kraj života.
Knjiga I : Principi i tehnike
Na početku teksta Ptolomej se obraća Siriusu, kome posvećuje svoj rad. Ptolomej razlikuje dvije grane studija: astronomiju koja izučava astronomske cikluse i astrologiju koja istražuje kakve promjene donose ti ciklusi. Primjećuje da je vrlo teško davati prognoze, ali rezultati su zadovoljavajući kada se ima potrebnu vještinu i iskustvo. Od astrologije možemo imati puno dobroga, da bi ju odbacili zbog povremenih grešaka.
U prvom poglavlju Ptolomej navodi dva glavna argumenta protiv astrologije:
1. zbog složenosti teško je davati pouzdana predviđanja
2. pouzdano predviđanje dovodi do fatalizma
Kao odgovor na to ukazuje da Sunce regulira dnevne i sezonske cikluse, a da je većina stvari u prirodi usklađena sa Mjesecom. Naglašava da sve što raste ili ima neke obrasce ponašanja, na neki način odgovara na zvjezdane cikluse, vođene Suncem i pokretane Mjesecom. Postavlja pitanje, ako netko može pouzdano predvidjeti vremenske uvjete i njihove učinke na sjeme i životinje promatrajući zvjezdane cikluse, zašto ne bi mogao predvidjeti temperament osobe prema mjestu i vremenu rođenja ?
Ptolomej napominje da se čini mnogo grešaka zbog neznanja i zaključuje da astrološki savjet treba prihvaćati sa dozom opreza. Astrologa ne treba kritizirati nego ohrabrivati tako da mu se daju podaci koje ne može vidjeti u zvijezdama.
U trećem poglavlju Ptolomej kaže da prognoza nije beskorisna iako ne daje odgovor kako ćemo izbjeći nadolazeću katastrofu. On vidi astrologiju kao znanost koja ohrabruje samospoznaju, radi svoje dobrobiti, ali ne daje alate za stjecanje bogatstva ili slave. Prognoza priprema dušu da prihvati buduće događaje s mirom što god da se desilo.
Četvrto poglavlje opisuje snagu planeta, pa ja Mars opisan kao uništavajuća planeta zbog izrazite suhoće, Jupiter kao plodan zbog umjerene vlage i topline. Sljedeća poglavlja bave se parovima planeta pa mogu biti benefici (umjereno topli i vlažni) i malefici (vrlo hladni i suhi), muški (suhi) i ženski (mokri), aktivni i dnevni, pasivni i noćni.
U devetom poglavlju govori se o fiksnim zvijezdama (nekretnice), pa kaže da je Aldebaran (baklja) slična Marsu, Hyade su slične Saturnu. Kaže da to nisu njegova zapažanja nego je to iskustvo predaka.
Razjašnjava da je zodijak usklađen sa godišnjim dobima (vlaga, toplina, suhoća, hladnoća), a četiri kuta karte predstavljaju četiri vjetra. I tu kaže da definicije zodijaka nisu njegove, nego se prenose tradicijom.
Knjiga II: Mundana astrologija
Niti jedan drevni tekst ne daje tako duboku i bogatu razradu ove teme. Ptolomejeva rasprava započinje tako što utvrđuje da je sudbina pojedinca podložna okolnostima i sudbini njegove zajednice.
U drugom poglavlju opisuje fizičke razlike između stanovnika različitih klimatskih područja. Zajednice koje žive u blizini ekvatora opisane su kao tamnopute, niskog rasta i guste vunaste kose, nasuprot njima zajednice u sjevernim krajevima opisane su kao visoke sa finijom kosom, i hladnijeg karaktera. Oba tipa su zbog teških klimatskih uvjeta prikazana kao oni sa manjkom civilizacije, dok su oni koji žive u umjerenom pojasu srednje građe i bolje im je.
U trećem poglavlju Ptolomej udružuje svoje zanimanje za astrologiju i zemljopis. Preuzima logiku iz drevnog babilonskog teksta u kojem se četvrtine poznatog svijeta pridružuju četirima trojstvima zodijaka. Trojstvom ovna (ovan, lav i strijelac) vlada Jupiter i Mars. Jupiter vlada sjevernim vjetrom, a Mars zapadnim, zato trojstvo ovna vlada sjeverozapadnom četvrtinom nastanjenog svijeta, područjem poznatim kao Europa.
Opisuje osobine 73 naroda, i zaključuje sa tri dodatne tvrdnje:
1. svaka fiksna zvijezda je povezana sa državom kojoj se pripisuje znak njenog uspona
2. vrijeme utemeljenja grada ili nacije se koristi na sličan način kao i za pojednica. Najvažnije točke su položaj Sunca i Mjeseca i četiri kuta, a osobito Ascendent.
3. ako je vrijeme utemeljenja nepoznato, možemo se poslužiti horoskopom vladara, osobito pazeći na vladarev MC
Fokus je stavljen na pomrčine kao prvi i najvažniji uzrok promjena, nadopunjene položajima planeta Saturna, Jupitera i Marsa. Pomrčine se najviše osjete na područjima iz kojih su vidljive. Trajanje pomrčine određuje trajanje njenog učinka. Koliko sati traje pomrčina Sunca toliko godina će se osjetiti njeni učinci, a kod pomrčine Mjeseca govorimo o minutama i mjesecima.
U sedmom poglavlju se opisuje o kojoj vrsti događaja je riječ. Na to će nam ukazati kutevi na karti koju smo napravili za određeno područje i planeti koji dominiraju kutevima. Ovisno o aspektima govorimo o dobrim i lošim događajima.
U Almagestu Ptolomej kaže da je imao pristup bilješkama o eklipsama 900 g.prije vladavine Nabonassara (747 g. pr.n.e.).
Ostatak knjige posvetio je meteorologiji. U desetom poglavlju navodi da mladi ili pun Mjesec koji prethodi ulasku Sunca u ovna može koristiti kao početna točka za prognoziranje vremena za tu godinu. Lunacije koje prethode ulasku Sunca u raka, vagu ili jarca ukazuju na vremenske prilike tijekom godišnjih doba. Raspravlja i o drugim fenomenima na nebu, kao što su pojava zvijezda padalica, formacije oblaka i nastanku duga.
Knjiga III: Osobni horoskop (genetsko nasljeđe)
U ovoj knjizi govori o umjetnosti genetlialogije, tumačenju horoskopa prema mjestu i vremenu rođenja osobe. Opisuje nekoliko životnih ciklusa, ali početak svega je začeće i rođenje. Geneza sjemena govori o događajima prije rođenja, a kasnije u genezi čovjeka raspravlja o važnosti određivanja točnog vremena rođenja.
U trećem poglavlju opisuje postupak analize:
1. osnovne genetske osobine određene prije rođenja (roditelji i obitelj)
2. osobine koje postaju poznate u trenutku rođenja (spol, fizičke mane)
3. ono što možemo saznati nakon rođenja (dužina života, brak, bogatstvo itd)
Objašnjava kako se može odrediti spol djeteta prije rođenja, da li će biti blizanci itd. Kako odrediti dužinu života, bolest koja ne vodi smrti itd. Govori o bolestima duše, seksualnim nastranostima. Obradio je sve teme koje se tiču pojedinca do u detalje. Istraživanje pojedinca nastavljeno je u sljedećoj knjizi.
Knjiga IV: Osobni horoskop (vanjske okolnosti)
Započinje sa temama o bogatstvu i časti. Kaže: materijalno bogatstvo pripada tijelu, čast pripada duši. Materijalnom bogatstvu pridružuje točku sreće, ali duhovnom bogatstvu ne pridružuje točku duha što ukazuje na njegovu opću antipatiju prema točkama i brojevima o kojima se ne može dati nikakvo razumno objašnjenje.
U slijedećem poglavlju raspravlja o karijeri i braku, pa kaže da u muškom horoskopu ženu predstavlja Mjesec, a u ženskom Sunce predstavlja muža. Ovdje on navodi tehniku poznatu kao sinastrija, obrađuje teme djece, prijateljstva, putovanja itd.
U zadnjem poglavlju opisuje sedam čovjekovih doba. Prve četiri godine vlada Mjesec, do 13. vlada Merkur, Venera vlada od 14.-21., Sunce od 22.–40., Mars 41.-55., Jupiter 56.-67. i Saturn do smrti.
Knjiga završava kratkom raspravom o astronomskim i simboličnim ciklusima koji se koriste za predviđanje, tu su uključene primarne direkcije, godišnje prognoze, lunacije i tranziti.
Na žalost izvorni tekst nije sačuvan, postoje samo prijepisi i prijevodi.
Nizozemski povjesničar Eduard Jan Dijkherstuist kritizira Tetrabiblos konstatirajući kako ostaje zagonetka kako je pisac Almagesta, koji je promislio kako razviti astronomiju točnim zapažanjima i matematičkim konstrukcijama, mogao povezati sistem praznovjernih analogija i neutemeljenih tvrdnji.
https://en.wikipedia.org/wiki/Tetrabiblos
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=50988
Oznake: astrologija
