Jednom prilikom na facebooku postavljeno je ovakvo pitanje:
«Postoji nešto što me zaintrigiralo u vezi mjeseca,uzeti ćemo primjer danas: mjesec u Zg-u izlazi u 16:33 a zalazi sutra ujutro u 06:33 , dakle to je točno 14 sati koje će mjesec provesti na zagrebačkom horizontu. U ponedjeljak mjesec izlazi u 17:26 što znači samo 53 minute kasnije. AKO je zemlja okrugla i ako znamo da horizont koji možemo vidjeti sa bilo koje točke na zemlji iznosi 180 stupnjeva,to bi izgledalo kao krug sa tangentom koja dodiruje krug u točki na kojoj se nalazi promatrač,kako je moguće da mjesec duže putuje vremenski unutar našeg horizonta nego izvan njega kada znamo da je put koji mora proći da bi se ponovno pokazao puno duži od onoga koji on prelazi dok ga možemo promatrati ?????»
Pitanje je postavljeno sa aspekta onoga što vidimo, tj. osjećaja da se Mjesec okrene oko Zemlje za jedan dan, a da Zemlja stoji na mjestu.
Ako želimo odgovoriti na ovo pitanje prvo nam treba biti jasno da se Zemlja okrene oko svoje osi za jedan dan, a Mjesecu treba otprilike 29 dana da obiđe Zemlju.
Postoje četiri vrste lunarnih mjeseci ovisno o trajanju:
1. Anomalistički – dužina vremena koja je potrebna Mjesecu da obiđe oko Zemlje, mjereno od jednog perigeja (najbliža tačka u orbiti prema Zemlji) do sljedećeg: 27 dana, 13 sati, 18 minuta, 37,4 sekundi.
2. Nodički – dužina vremena koje je potrebno Mjesecu da prođe kroz jednu od točaka (gdje siječe ravninu Zemljine putanje) i ponovo se vrati u tu točku: 27 dana, 5 sati, 5 minuta, 35,9 sekundi.
3. Zvjezdani – dužina vremena koje je potrebno Mjesecu da obiđe Zemlju, koristeći zvijezde kao referentnu točku: 27 dana, 7 sati, 43 minuta, 11,5 sekundi.
4. Sinodički – dužina vremena koje je potrebno Mjesecu da obiđe Zemlju, pomoću Sunca kao referentne točke (to jest, vrijeme proteklo između dva ista uzastopna odnosa prema Suncu – ide od mlađaka do mlađaka): 29 dana, 12 sati, 44 minuta, 2,7 sekundi. Sinodički mjesec je osnova mnogih kalendara i danas se koristi za podjelu godine.
Mjesečeva putanja je eliptična, kao i Zemljina. Znamo da kružnica ima 360 stupnjeva. Zemlja dnevno prijeđe otprilike 1 stupanj na svom putu oko Sunca, a godina ima 365-366 dana. To je zato jer se Zemlja ne kreće po savršenoj kružnici nego po elipsi, tj. put koji prelazi je duži. Isto je i sa Mjesecom. Kako je cijeli svemir u stalnom kretanju, odnosno, ne postoji fiksna točka, ako želimo znati gdje će Mjesec izaći moramo kombinirati sve cikluse. Treba uzeti u obzir da se Mjesec okreće oko Zemlje, i da se zajedno sa Zemljom okreće oko Sunca i da se Zemlja okreće oko svoje osi.
U svom kruženju oko Zemlje, Mjesec joj pokazuje uvijek istu stranu, što znači da se Mjesec ustvari polako rotira oko svoje osi i ta rotacija traje mjesec dana.
Ako pogledamo nebo na Istoku, zimi, navečer oko 19 sati, vidjeti ćemo sazviježđe Orion. Njega je najlakše prepoznati po tri paralelne zvijezde (Orionov pojas - slike sa komentarima možete naći na http://ce-4.forumotion.com/t518-noano-nebo). Pogledajmo nebo tri sata kasnije vidjeti ćemo da je to zviježđe promijenilo svoj položaj. Zapanjujuće je koliko se brzo Zemlja okreće, a da mi ništa ne osjetimo. U periodu od travnja do rujna, zbog položaja Zemlje u odnosu na Sunce, zviježđe se može vidjeti samo po danu, odnosno ne može se vidjeti zbog Sunčeve svjetlosti.
Ljudi na Zemlji, našeg intelektualnog razvoja, promatraju nebo već 25 tisuća godina. Odavno je poznato da je Zemlja okrugla i da se okreće oko Sunca, međutim svako malo, dolazi do uništavanja razvijenih civilizacija i knjiga. Ljudska vrsta je prisiljena stalno iznova otkrivati «toplu vodu». U velikom požaru stradala je aleksandrijska knjižnica, Mongoli su uništili mnoge biblioteke islamskih učenjaka, Španjolci su uništili civilizacije Južne Amerike, inkvizicija je palila knjige skupa sa znanstvenicima, nacisti su palili knjige, a sada Google želi preuzeti monopol na knjige. Pa je tako uništavana i literatura iz astrologije, zato je ona danas na niskim granama.
Sve civilizacije su imale kalendare i mjerile su vrijeme. Sasvim je svejedno koju mjernu jedinicu se koristi, rezultat je uvijek isti. Bez obzira da li koristimo Sunčev ili Mjesečev kalendar, ili pak Venerin.
Zapadnjački horoskop drži se Sunčevog kalendara, krug je podijeljen na 12 dijelova. Taj krug predstavlja Zemljinu putanju oko Sunca kroz svemir. Kada kažemo: «Sunce je u sazviježđu Strijelca», to je privid. Nama na Zemlji izgleda kao da se je Sunce pomaklo, ustvari se je Zemlja pomakla. Zviježđa su različite veličine, ali je krug podijeljen na dijelove od po 30 stupnjeva. Ti stupnjevi ne predstavljaju veličinu zviježđa, nego put na kojem se Zemlja nalazi otprilike 30 dana (Zemlja je uvijek nasuprot Suncu). Svejedno je na koliko dijelova ćemo podijeliti krug (pa postoji podjela na dekanate) i kako ćemo ih zvati. Radi se samo o tome koliko želimo biti precizni, koliko je naše znanje.
Uopće ne stoje tvrdnje da je astrologija kvazi nauka koja se bazira na geocentričnom sustavu. Nijedna astrološka postavka nije ugrožena novim znanstvenim otkrićima.
Oznake: astrologija
