astrain

utorak, 17.10.2006.

po jutru se dan poznaje

Još prije dva tjedna gledala sam u nebo i molila Boga da mi pomogne... da mi prosvjetli put kojim mi je ići.Dok sam kao učiteljica zamalo definitivno odustala od prosvjete, djece, prosvjetarske plaće (?) i inih pogodnosti koje taj posao sa sobom nosi, prije tjedan dana put je postajao sve svjetliji i svjetliji. Danas me blještavilo gotovo zasljepilo.
U sedam sati ujutro sunce se lagano počelo pokazivati na istoku, ja sam sa pedalom gasa pod nogom putovala na svoj dugo očekivani posao. U meni potpuni mir, nimalo straha tek pokoja trunka pozitivne treme. Želja koja je u meni dugo vremena sazrijevala počela se ostvarivati, korak po korak. Za taj posao jesam kvalificiranija od ostalih, ali ima i boljih od mene. Išla sam se uhvatiti u koštac s onim što se nudi...jer je ipak u zadnje vrijeme najbitnije samo da se radi. Nisam niti odradila satnicu do kraja kada sam telefonom primila ponudu za posao u kojem jesam jedna od boljih. Našla sam se u neobranom grožđu. Ostati na poslu na kojem nikada neću dobiti mjesto na neodređeno vrijeme ili otići na zamjenu u trajanju od mjesec dana s mogućnošću stalnog zaposlenja kroz neizvjesno vrijeme??
Dva sata neizvjesnosti, donošenje odluke koja može biti i jest dvosjekli mač. Zasljepljena iznenadnim događajima, stavljajući na vagu ZA i PROTIV odluka je pala. Zamjena na mjesec dana... radit ću ono što mi je struka pa kud puklo, jer tko ne riskira taj ne profitira.
Razmišljajući malo o događajima u svom životu, vraćajući se samo par godina unazad, stvarno sa sigurnošću mogu tvrditi i tvrdim da se čovjeku želje ispunjavaju.Čekala sam, načekala sam se, ponekad sam gotovo izgubila sebe, ali sam na kraju uvijek dobila što sam tražila. Željela sam posao pa makar morala zaboraviti sve što sam do sad naučila i krenuti ispočetka. Prvi posao koji mi se ponudio bio je vrlo blizu toga. Pa ipak nisam odustajala od želje za onim što bi mi bilo milije i opet mi se ostvarilo. Teško je ... zato što sam velike odluke i promjene doživjela u samo jednom danu, ali da ne mogu onaj netko me ne bi stavio na takvu kušnju.
Nadam se da će mi se rizik isplatiti.

17.10.2006. u 18:43 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< listopad, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

zrno razmišljanja, prstohvat pjesničih stihova, tri do četiri citata i poneka zanimljivost

yesČOVJEKA PRIMAJU U DRUŠTVO PREMA ODJEĆI KOJU NOSI, A ISPRAĆAJU GA PREMA DUHU KOJI JE POKAZAO.
M.A.Šolohov


thumbup"Kada nam se čini da nemamo cilja,
da stojimo na mjestu, čak i da klizimo unatrag,
tada ustvari uzimamo zalet za novi početak."

Dan Millman

"Uvijek imajte na umu da drugi ljudi imaju vlastiti pogled na svijet koji nije bolji ili lošiji već samo drugačiji od vašega."

poneki citat...

"On stavlja svoju ruku u njezinu ruku.
On stavlja svoju ruku na njezino srce.
Slatko je spavati s rukom u ruci.
Jos je slađe spavati srcem do srca."
kiss


jednom...
kad se stvari slože kako treba,
kad stanovnici neba,
na našu stranu stanu....

jednom...
kada dođe pravo vrijeme
i za tebe i za mene
i kad te vjetar k mojem putu skrene...

tada reći ću ti sve
svoje tajne, istine,
što ih samo srca dah razumije.

idem tamo kud život me nosi
svoju ću stazu slijediti
poljubac tvoj na mojoj kosi
od svakog zla će me čuvati

sve do tada
kad JEDNOM
postane sada...

winkwink