astrain

ponedjeljak, 01.05.2006.

sjenke....

Nerijetko nas kroz život prate neki ljudi. Čak i kada pomislimo da nas je život odvojio oni se vraćaju. Možda nisu obavili funkciju u našim životima? A možda se vraćaju jer nas trebaju... iako mi nismo ni svjesni jesmo li i na koji način uopće kompetentni da sudjelujemo u njihovim životima.Ali očito je dakle, da se ciklus ponavlja dok ne bude u potpunosti završen.
Prije otprilike pet - šest godina završilo je moje dugogodišnje druženje s jednom prijateljicom. Tada sam znala koji je tome razlog, do danas ga se nisam mogla sjetiti. Danas se naime, ponovno pojavila u mome životu. Započele smo neobaveznu komunikaciju i saznala sam da je preknula s dečkom. Kada mi je prepričala razloge i događaje koji su pod zadnje obilježili njezinu vezu, shvatila sam i zašto smo prestale održavati naše prijateljstvo. Ona je osoba kojoj je stalo jedino da ima novaca...uvijek je i tražila takve dečke koji su bili puni para. Ne znam koliku je ulogu u svemu imala ljubav...nikada to nije spominjala.No, činjenica je da su joj veze počinjale zbog novca i završavale zbog novca.Meni to nikada nije bilo bitno, ono što sam osjećala prema nekome nikada nije bilo vezano uz ono što taj čovjek ima ili nema. Kad voljem - voljem. Tu su se naši pogledi bitno razlikovali i nisam mogla držati korak s njezinim "sponzorskim" držanjem.Na neki način sam podržavala njezine dečke koji su se tom "zmijskom zagrljaju" pokušali oduprijeti. I tada je naše prijateljstvo puklo.Danas se ona puna tuge i očaja vraća sa ustima punim priče oko toga kako ona uvijek izvuče kraći kraj. Nisam znala kako bih joj pristupila niti koji savjet bih joj dala.... i danas su naši pogledi bitno drugačiji. Ne znam niti na koji bih način provodila vrijeme s njom, ja volim biti u prirodi, volim biti bez šminke, neobavezno obučena u trenirku i tenisice, volim ležati u travi i hodati po šumi, blatnjava i ispikana od komaraca ( ma koliko me to sljedećih tjedan dana iritiralo), a ona se niti na roštilju ne može pojaviti bez šminke i naf - naf torbice sa sjajilom na usnicama koje se mora vidjeti i nakon obilnog deserta... Mogu li na nju utjecati da osjeti čari prirode i energiju sunca koji nam ispunjavaju dušu ili je svaki pokušaj da se gradsko dijete okrene takvom pogledu na život stvarno uzaludan????

01.05.2006. u 21:14 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

zrno razmišljanja, prstohvat pjesničih stihova, tri do četiri citata i poneka zanimljivost

yesČOVJEKA PRIMAJU U DRUŠTVO PREMA ODJEĆI KOJU NOSI, A ISPRAĆAJU GA PREMA DUHU KOJI JE POKAZAO.
M.A.Šolohov


thumbup"Kada nam se čini da nemamo cilja,
da stojimo na mjestu, čak i da klizimo unatrag,
tada ustvari uzimamo zalet za novi početak."

Dan Millman

"Uvijek imajte na umu da drugi ljudi imaju vlastiti pogled na svijet koji nije bolji ili lošiji već samo drugačiji od vašega."

poneki citat...

"On stavlja svoju ruku u njezinu ruku.
On stavlja svoju ruku na njezino srce.
Slatko je spavati s rukom u ruci.
Jos je slađe spavati srcem do srca."
kiss


jednom...
kad se stvari slože kako treba,
kad stanovnici neba,
na našu stranu stanu....

jednom...
kada dođe pravo vrijeme
i za tebe i za mene
i kad te vjetar k mojem putu skrene...

tada reći ću ti sve
svoje tajne, istine,
što ih samo srca dah razumije.

idem tamo kud život me nosi
svoju ću stazu slijediti
poljubac tvoj na mojoj kosi
od svakog zla će me čuvati

sve do tada
kad JEDNOM
postane sada...

winkwink