assilletta

Istina je, istina, već pošteno uživam u svom ljetnom odredištu i letargija je iza mene. Bila sam uvjerena da ću vam još pisati prije nego odem, a i da ću vam se odavde češće javljat. I tisuću puta pomislim – ovo moram podijeliti s blogerima – ali mi se jednostavno ne da trošiti ovo dragocjeno malo vremena na laptopu.

Zvučat će čudno, ali od dana kad sam došla ovdje razmišljam kako ću brzo morati otići. I dođe mi da prodam Slovačku pet puta samo da još koja dva tjedna ostanem tu. S dragim. Uživajući u suncu i moru. Ali i tako on mora uskoro u Zagreb radi posla pa eto sve će valjda nekako otić svojim tokom, a i kad jednom krenem za Slovačku (po)pustit će me nostalgija za ovim krasotama. Ko ne zna o čem pričam može vidjet na slikama od lani.

Ispiti iz ljetnog roka su hvala Bogu riješeni. Jezične iz talijanskog sam jedva izvukla ali to je sad iza mene i ne želim se vraćati. Glavno da je gotovo. Učenje staroslavenskog ne ide nikako ali o tome isto neću, ima i vedrijih tema.

Svadba je bila naporna. Kod mladenca smo već u dva morali biti i cijeli dan na vrućini, pod suncobranima, za umrijet.
Te ljetne svadbe su stvarno naporne. Obukla sam šosić i suknjicu i to je to. Haljina je, kao što znate, otpala. Kako je u sali bilo nemoguće, stalno smo bježali van na zrak što je rezultiralo ubodima prebolesnih mutantskih komaraca tamo iz Njegovog sela. To su prebolesne reakcije. Mladenci su na poklon dobili oldtimer iz '87., koji imate priliku vidjeti uz tekst, za kojeg je održana aukcija i postigao je cijenu od 1200kn ali na kraju su ga ipak mladenci odlučili zadržati. Takvog definitivno nema svatko
A do crkve su se vozili u nešto uređenijim autićima:




S dragim su stvari OK. Zasad se ostvarila ona želja da ljetovanje prođe a da se ne svadimo. Nadam se da se neću ureć. Na kraju, dvadeset dana ćemo bit razdvojeni, nema smisla da se sad svadimo.

Krijanca isto djeluje. Imali smo sastanak članova neku večer i predsjednica je kao i uvijek puna planova. Samo im naravno fali love i ljudi koji će vidjet perspektivu u tome.

Sad znate da sam živa. Vjerujem da ću vam se javit kad se vratim u Zagreb. Do tada želim vam puno sunca i, kolko je moguće, uživanja.

Ljubac od bodulske Assi
Ciao!