Nekad se događaju neke stvari koje nas stvarno uzdrmaju, rastuže i natjeraju da razmislimo o nekim stvarima koje bi prije potisnuli iz glave...Natjeraju nas da se osvrnemo oko sebe i skužimo vrijednosti oko nas kojih nismo svjesni dok ih ne izgubimo...
Još je gore kad se to dogodi osobi koja ti je važna, osobi koja ima tako veliko srce da nije zaslužila da joj se to dogodi...Osobi koja je uvijek bila uz tebe...i uvijek je.I kad je onako jaka, i ti shvatiš da u toj situaciji ne bi bio takav, i shvatiš koliko je vrijedna divljenja...
Shvatiš koliko je ljudi uz njega, koliko ga ljudi voli...a strah te je.
Ali znaš i ako nam oduzmu osobe koje volimo, one će uvijek ostati u našem srcu, zauvijek.
Drži se.

Daklem, bliži nam se početak škole(još 12 dana...piše na stranici MIOC-a i u sekundama ako koga zanima)...
Opet ludnica....glazbena ujutro, pa škola popodne, pa opet glazbena navečer...nije to meni tako naporno cilu godinu, koliko je na početku...
Navikla spavati do 11, izležavati se cili dan...i ono počne škola i odma ritam udarnički....
Pa me uhvati kriza na početku, ali brzo prođe....
Sve skupa imam jedno 23 predmeta......
Nego dosta jadanja i egoističnih postova...

Željela bi poželiti dobrodošlicu svim prvašima u Mioc-u...budite nam dobri, lijepi,pametni...

I ne znam što da više pišem....hm...

Ruke mi se tresu, ne znam zašto...još od jučer...a jučer me glava bolila i bila sam cila satrana....
Prekjučer sam se napokon okupala...u moru...ali kakve sam ja sriće...eto što mi se dogodilo.
Idemo ja i dvije moje frendice na uskok, na mul.I mi lipo prođemo, nađemo misto sve super...ja se svučem i nešto mi zapne za oko...Tri metra dalje od nas stoji moj prof iz gitare...ja poludila.Nije mi se dalo javljati mu se jer nisam znala što ću reći, a btw on je bio u društvu 3 prijatelja koja kao i on imaju dvadesetak godina.
Sreća da su tu bile moje socijalne cvike Dijor od 70 kuna iz dm-a, koje sam nabila na nos...Srića da su crne...
I ja se normalno kupam, moleći Boga da me ovaj ne skuži i prateći svaki njegov korak...
Bog je uslišio moje molitve, i oni su otišli...aaah...malo se naoblačilo, ali ako je to cijena za uslugu, dobro.
I sad kažem ja idemo kupiti sladoled.Vječno gladna.I mi se polako zaputimo.I kaže meni ova jedna:što ako ti je profesor tu u kafiću?
Ja:ma je, pratila sam ga pogledom, otišli su ća.
Aha, je sigurno.
Spustim glavu, pokrijem se kosom(sreća na kosi) i nekako projurim...nadam se da me nije vidio...
I kad smo išli doma, nisam imala hrabrosti pogledati jeli još tamo...ponovno, šema kosa...
Jučer sam crkla s Helom tražeći neki dar....

Uzmite u obzir da sam novi post pisala ne jednom, nego dvaput, ovo je treći pokušaj....
Nadajmo se uspješan...

Jel vi vjerujete u horoskop?
U to da kakvi ćete biti uveliko određuje položaj zvijezda u trenutku vašeg rođenja,tj. trenutka kad ste prvi put razočarali svijet?
Ja da...
Ne u onaj dnevni, one gluposti tipa:"upoznat ćete divnog, visokog, markantnog muškarca s kojim ćete imati avanturu zbog položaja Marsa blizu Jupitera..."
Vjerujem u to da horoskopski znak određuje kakvi ćemo biti.Ne mislim na fizički izgled, već utječe na naše osobine.
Npr.ja sam riba.I volim biti riba, ma koliko to zajeban znak bio.
Jer ribe su prokleto emocionalne i osjećajne, osjetljive do bola,dirne ih svaka sitnica.
Romantične su i puno maštaju. Traže pravu ljubav i od nje traže vjernost.
Nisu nikakvi šefovi, jedino u čemu mogu biti uspješni je umjetnost, jer su individualci.
I ja sam takva.
I mislim da vrijedi ono s kojim se znakom slažeš, jer se kod mene pokazalo točno.
A onaj mjesečni horoskop, nekad stvarno pogode...samo što ga ja pročitam kad prođe taj mjesec...a što ću...
I vjerujem u podznake...
Vi?

Promijenila sam dizajn...onaj je pretmuran i ima boju bljuvotine...vraćam se na staro...
Kad bi me netko pitao što radim korisno ovih dana, rekla bi ništa.
Visim na ovom prokletom internetu, nabijam račun, strah me i pomisliti koliki će biti, ili sviram.
Ništa drugo.
Ne idem na kupanje.Prođe me volja kad se sitim da ili moram pješačiti više od po ure ili se kuvati u busu ili žicati nekog da me odveze.
Ok, kad pogledam vani čini mi se i da nije lito.
Ali frustriraju me ovi prokleti CVRČCI vani....nikako da umuknu....
Navečer mi se ne da do grada pa ostajem na bokanjcu...nije ni to toliko loše...
Kako vidite nemam temu o kojoj bi pisala, zatupljena sam ovim litom, pa to uzmite u obzir.
Ovo je jedan od takvih postova.

Razmišljam da izbrišem blog.Nekako mi je dosadilo pisati.ne znam.Zasad još ne.

Jeste li primjetili kako nekada krivo shvatite nečije riječi, postupke?
Čini vam se, nekad ste 100% sigurni.
To se meni stalno događa....
Ja sam kriva jer stalno analiziram stvari, što bi bilo kad bi bilo...što će biti sutra, za par dana, mjeseci, godina....
Nekad se znam tako zamisliti, ili čak ovdje tako razmišljati o stvarima pa ljudi kažu:nemoj više biti depresivna, nije ti to dobro...
Da, nije, samo što ja uopće nisam depresivna...razmišljam, brinem se, ali ne očajavam nad sobom, ma koliko se to činilo...
Drugo....
Sinoć se vraćam iz grada, i zajedno sa mnom dvije ajmo reći prijateljice.Jedna mi je čak i rodica.I nešto govori ova da joj spržim cd.Kao Toni Cetinski, starije pisme.
I kažem ja nemam.
Na to ova druga kaže:A nema ti to ona, ona ti to ne sluša, ona sluša samo ove metalce i darkere.
A meni se dignia tlak.
Što ona misli da samo zato što se volim oblačiti u crno, i što se najugodnije tako osjećam, i što nosi starke, misli da sam sad tu sotonist i darker.
I ova mi druga kaže:Nemoj se uništavati!Mlada si, moraš se lickati, šminkati, oblačiti minice.
Ona će mi određivati što ću ja obući? Ja sam sama odabrala svoj stil, kako ću se oblačiti i di ću izlaziti(iako nekad popustim pa odem di drugi žele).
ja ne znam što propuštam ako se ne oblačim u minice i ne stavljam sto kila šminke(šminkam se, btw, samo ne onako kako oni to podrazumjevaju pod šminkom).
To je moj izbor.
I uostalom, ja ne slušam samo metal ili rock.Muzika je moj život i ako jednoga dana završim glazbenu, nadam se, i moje zanimanje.Slušam ono što mi se sviđa i što mislim da je dobro, ma kakvog to stila bilo, iako mi je nešto puno draže od ostalog.
Shvaćam da je nekad teško prihvatiti da je netko drukčiji od tebe, ali kud bi dospili kada bi svi bili isti, uniformirani, voljeli iste stvari.
Nikud.
Različitost je dobra.
Važno je da ima više načina na koji možemo izraziti iste stvari ili osjećaje....
Nismo svi isti.

Eto vam da ne kažete da ja pišem depresivne postove...
Dakle, na oposumima je napokon osvanuo novi blog.Unatoč molbama da im ja napišem post pod njihovim imenom, iz razloga što princess of interspar nije još usvojila vještine pisanja na tipkovnici, ja to nisam učinila jer bi to bila povreda autorskih prava. U drugom slučaju, cijenjena princess to može shvatiti i kao kompliment, jer je tim činom potvrđeno da su ona i njezin stil jedinstveni i da ga nitko ne može dikopirati...
Hm, a čak su mi otkrile i password...
Kako sam ja jedina tu donekle informatički pismena, zove mene jutros ona dotična iz interspara da me pita kako se stavlja muzika na sve slideove(slajdove...da se preciznije izrazim)u power pointu(paver pojntu).Pošto sam ja odgovorila na to time da ću pogledati(btw, još nisam...), uslijedio je napad na mene.
"Antonija, nisi napisala post o onome nekidan ni na oposumima ni na tvom blogu.Sram te i stid može biti!"
Nisam sigurna da je baš tako rekla, bila sam prezauzeta smijanjem...
Na to sam ja odgovorila da to neću ni napraviti.
Onda je ona rekla da moram, jer ona to ne zna, i da uopće pokuša, trebao bi joj cila dan na internetu...(btw, ima adsl, a još ne kuži da se ne zbraja vrime na internetu)
Pa sam ja rekla da napiše post u wordu, pa ga kopi pejsta.
Nato je ona rekla:"A kako si ti pametna!"
Znam.
Kako vidite sve je prošlo u najboljem redu...
Pozdrav do sljedećeg posta...

Nadam se da shvaćate kako je ovaj post nastao pod prisilom.
Polako se oporavljam, pa se uskoro vraćam s mojim standardnim temama.Ne brinite.