Jeste li primjetili kako nekada krivo shvatite nečije riječi, postupke?
Čini vam se, nekad ste 100% sigurni.
To se meni stalno događa....
Ja sam kriva jer stalno analiziram stvari, što bi bilo kad bi bilo...što će biti sutra, za par dana, mjeseci, godina....
Nekad se znam tako zamisliti, ili čak ovdje tako razmišljati o stvarima pa ljudi kažu:nemoj više biti depresivna, nije ti to dobro...
Da, nije, samo što ja uopće nisam depresivna...razmišljam, brinem se, ali ne očajavam nad sobom, ma koliko se to činilo...
Drugo....
Sinoć se vraćam iz grada, i zajedno sa mnom dvije ajmo reći prijateljice.Jedna mi je čak i rodica.I nešto govori ova da joj spržim cd.Kao Toni Cetinski, starije pisme.
I kažem ja nemam.
Na to ova druga kaže:A nema ti to ona, ona ti to ne sluša, ona sluša samo ove metalce i darkere.
A meni se dignia tlak.
Što ona misli da samo zato što se volim oblačiti u crno, i što se najugodnije tako osjećam, i što nosi starke, misli da sam sad tu sotonist i darker.
I ova mi druga kaže:Nemoj se uništavati!Mlada si, moraš se lickati, šminkati, oblačiti minice.
Ona će mi određivati što ću ja obući? Ja sam sama odabrala svoj stil, kako ću se oblačiti i di ću izlaziti(iako nekad popustim pa odem di drugi žele).
ja ne znam što propuštam ako se ne oblačim u minice i ne stavljam sto kila šminke(šminkam se, btw, samo ne onako kako oni to podrazumjevaju pod šminkom).
To je moj izbor.
I uostalom, ja ne slušam samo metal ili rock.Muzika je moj život i ako jednoga dana završim glazbenu, nadam se, i moje zanimanje.Slušam ono što mi se sviđa i što mislim da je dobro, ma kakvog to stila bilo, iako mi je nešto puno draže od ostalog.
Shvaćam da je nekad teško prihvatiti da je netko drukčiji od tebe, ali kud bi dospili kada bi svi bili isti, uniformirani, voljeli iste stvari.
Nikud.
Različitost je dobra.
Važno je da ima više načina na koji možemo izraziti iste stvari ili osjećaje....
Nismo svi isti.