Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

srijeda, 15.11.2023.

'Grimizni vojnici'

'Grimizni vojnici'

U ono doba, doba linijske taktike i doba nepreciznih vojničkih musketa, vojske su bile odjevene u odore jarkih boja. Bilo je to zapravo doba kasnog 16. stoljeća, a tako je ostalo sve do početka 19. stoljeća kada puške (karabini) zamjenjuju muskete.

Boje vojnih odora (crvena, plava, bijela, smeđa, zelena, crna, žuta) znatno su tada olakšavale zapovijedanje i nadzor zapovjednicima tijekom bojeva i bliskih bitaka. Naime, plotuni ispaljeni iz musketa stvarali bi gusti dim, dim toliko gust da je teško bilo vidjeti što se događa na udaljenosti od 50 metara.

Crvene odore tako su bile lakše uočljive, a ako bi crvenu boju odjednom preplavila plava boja sasvim je sigurno da je postrojba u nevolji, pa je treba izvući u povlačenje, ili pak joj poslati pojačanje.

Plava boja (tkanina za odore) bila je vrlo popularna, relativno jeftina i jednostavna za bojanje, a plave odore ipak su nešto manje vidljivije od crvenih. Odore plavih tonova bile su manje osjetljive na prljavštinu.

S druge strane, odore crvenih boja pak su imale nekakav psihološki učinak na protivnika (na ljudsko oko), pa su time izgledale malo zastrašujuće, ali su i dobro prikrivale krv i rane od ozljeda, što je opet psihološki učinak na vlastite vojnike koji hodaju pored i preko ranjenih i mrtvih na bojištu.

No, bilo je i zelenih odora, pa su tako američki vojnici (Green Mountain Boys) nosili i zelene ili odore tamnijih (smeđih) zemaljskih tonova. Njihova taktika bila je napad iz zasjede, pa su im takve odore služile i za prikrivanje što je kod britanskih i njemačkih vojnika (Hessianaca) izazivalo zgražanje, te su to smatrali čistim kukavičlukom.

Nekako, ponekad u zapisima, pronađe se da su boje vojnih odora povezane s određenom zemljom (Britanija – crveno, Francuzi, Austrijanci i Španjolci – bijelo, Prusi – tamno plavu, Rusi – zeleno ...), međutim to ne odgovara stvarnosti, jer su druge postrojbe tih zemalja nosile i odore drugih boja (Austrijski lovci (Jageri) – zeleno, britanski topnici – plavo, pruski husari – crno ...).

Dakle, krojevi i boje vojnih odora kretali su se nezavisno od zemlje do zemlje, a ponekad se postavljaju pitanja kako su se vojnici međusobno raspoznavali (Francuski protiv Austrijskih jer obije odore bijele su boje)?

Na odorama postoje i druge boje (kragne, manžete, džepovi), a tu su i drugi dijelovi odora (kape) te na kraju oznake, boje gumbi, zastave ...

Tijekom vremena mijenjale su se taktike, stilovi odijevanja ... pa su se tako mijenjale i boje odora (pojavljuju se sive odore, smeđe, pa sve do kombinacije boja ili kamuflažnih odora). Danas se prve boje odora (crvene, plave, bijele ...) još uvijek koriste kod svečanih (paradnih) vojnih odora, dok su pohodne (ratne) i radne (svakodnevne) odore vrlo često izrađene od materijala s kamuflažnim bojama i uzorcima (shemama).

<	studeni, 2023					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!