'Grimizni vojnici'
U ono doba, doba linijske taktike i doba nepreciznih vojničkih musketa, vojske su bile odjevene u odore jarkih boja. Bilo je to zapravo doba kasnog 16. stoljeća, a tako je ostalo sve do početka 19. stoljeća kada puške (karabini) zamjenjuju muskete.
Boje vojnih odora (crvena, plava, bijela, smeđa, zelena, crna, žuta) znatno su tada olakšavale zapovijedanje i nadzor zapovjednicima tijekom bojeva i bliskih bitaka. Naime, plotuni ispaljeni iz musketa stvarali bi gusti dim, dim toliko gust da je teško bilo vidjeti što se događa na udaljenosti od 50 metara.
Crvene odore tako su bile lakše uočljive, a ako bi crvenu boju odjednom preplavila plava boja sasvim je sigurno da je postrojba u nevolji, pa je treba izvući u povlačenje, ili pak joj poslati pojačanje.
Plava boja (tkanina za odore) bila je vrlo popularna, relativno jeftina i jednostavna za bojanje, a plave odore ipak su nešto manje vidljivije od crvenih. Odore plavih tonova bile su manje osjetljive na prljavštinu.
S druge strane, odore crvenih boja pak su imale nekakav psihološki učinak na protivnika (na ljudsko oko), pa su time izgledale malo zastrašujuće, ali su i dobro prikrivale krv i rane od ozljeda, što je opet psihološki učinak na vlastite vojnike koji hodaju pored i preko ranjenih i mrtvih na bojištu.
No, bilo je i zelenih odora, pa su tako američki vojnici (Green Mountain Boys) nosili i zelene ili odore tamnijih (smeđih) zemaljskih tonova. Njihova taktika bila je napad iz zasjede, pa su im takve odore služile i za prikrivanje što je kod britanskih i njemačkih vojnika (Hessianaca) izazivalo zgražanje, te su to smatrali čistim kukavičlukom.
Nekako, ponekad u zapisima, pronađe se da su boje vojnih odora povezane s određenom zemljom (Britanija – crveno, Francuzi, Austrijanci i Španjolci – bijelo, Prusi – tamno plavu, Rusi – zeleno ...), međutim to ne odgovara stvarnosti, jer su druge postrojbe tih zemalja nosile i odore drugih boja (Austrijski lovci (Jageri) – zeleno, britanski topnici – plavo, pruski husari – crno ...).
Dakle, krojevi i boje vojnih odora kretali su se nezavisno od zemlje do zemlje, a ponekad se postavljaju pitanja kako su se vojnici međusobno raspoznavali (Francuski protiv Austrijskih jer obije odore bijele su boje)?
Na odorama postoje i druge boje (kragne, manžete, džepovi), a tu su i drugi dijelovi odora (kape) te na kraju oznake, boje gumbi, zastave ...
Tijekom vremena mijenjale su se taktike, stilovi odijevanja ... pa su se tako mijenjale i boje odora (pojavljuju se sive odore, smeđe, pa sve do kombinacije boja ili kamuflažnih odora). Danas se prve boje odora (crvene, plave, bijele ...) još uvijek koriste kod svečanih (paradnih) vojnih odora, dok su pohodne (ratne) i radne (svakodnevne) odore vrlo često izrađene od materijala s kamuflažnim bojama i uzorcima (shemama).
Post je objavljen 15.11.2023. u 14:46 sati.