Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

ponedjeljak, 04.03.2019.

Stjegoslovlje

Narod Modoc – 'kreveti lave'

Narod Modoc nekada (do rata 1872. – 1873. s US ARMY) je živio s obije strane granica današnjih saveznih država Oregona i Kalifornije. Sami sebe nazivaju Maklaks, a pripadaju skupini starosjedilačkih naroda koji govore lutuam jezikom koji je dio penutskog jezika.

Njihov naziv najvjerojatnije potječe od lutuam riječi 'Moatokni' što u prijevodu označava 'južnjake' (ljude koji žive na jugu). Teror i otimačina zemlje od strane bijelih doseljenika 'Modočanima' je prekipjelo 1872. kada pod vodstvom svojeg poglavice Kintpuasha (Captain Jack) i ratnih vođa Chikchikam Lupatkue-latko (Scarfaced Charley) (prvi je otvorio paljbu na američke vojnike) i Boston Charley otvoreno napadaju američke vojnike.

Njih 30-tak utaborili i utvrdili su se u području nazvanom Lava Beds i sve do 3. Ožujka 1873. Držali pod stalnom paljbom 1000 američkih vojnika. Poginulo je 87 vojnika, dočasnika i časnika, a ranjeno ih je 83. Modoc ratnici izgubili su 8 ratnika.

Nestankom hrane i streljiva 'Modočani' su se predali, a Captain Jack, Scarfaced Charley, Boston Charley i još dva ratnika su obješeni. Preostalih 155 ratnika, staraca, žena i djece prebačeni su u Oklahomu gdje ih je još 33 umrlo od bolesti.

Danas živi samo 7 direktnih potomaka (od njih 155) u rezervatu američke savezne države Oklahoma. Iako malobrojni izborili su se za priznanje i dobili zastavu. Zastava Modoc je plave boje s okruglim plemenskim pečatom u sredini.

Pečat podsjeća na ratnički štit ili krug života i u donjem dijelu na njega je pričvršćeno deset pera (deset klanova plemena Modoc). U ispuni pečata je tirkizno nebo, plavo more i smeđa zemlja prema kojoj leti orao (što simbolizira povijesnu Modoc domovinu u Oregonu i Kaliforniji).

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!