Grboslovni orao – u koju stranu gleda grboslovni orao
Jedan od 'najstarijih' grboslovnih likova je orao. Rimski orao (aquila), iako se tu još ne može govoriti o pravilima grboslovlja, možda je zapravo kasnije poslužio kao temeljna inspiracija za grboslovni lik 'grboslovni orao'.
Naime, prvi 'grboslovni orao' u grboslovlje ulazi tijekom 9. Stoljeća nakon krunidbe Karla Velikog za rimskog cara. Odjednom pojavljuje se tako u grboslovlju i simetrični (dvoglavi) orao. Eh, pojavom dvoglavog orla, očito su i počeli 'problemi' s grboslovnim tumačenjem njegovog značaja.
No, dobro, u grboslovlju orao doista označuje i predstavlja kraljevstvo ili carstvo, simbol vladara ili države. Tako jednoglavi orao češće simbolizira zapadna, a dvoglavi (mitsko biće) orao pak istočna carstva. Tako Bizantsko carstvo od samog početka 'rabi' dvoglavog orla i time poručuje svoju dominantnost nad zapadom (Europom) i istokom (Azijom).
Kod Rimskog Carstva lako se raspoznaju orlovi koji ponekad gledaju desno, a ponekad lijevo. Tako je grboslovlje baš na temelju 'orlova rimskih legija' usvojilo pravilo da je grboslovno desno okrenuta glava – 'mirnodopski orao', a grboslovno lijevo okrenuta glava – ratnog orla.
Naime, rimska deseta legija (ona koja je desetkovana tijekom bitke i pobjegla s bojišta, te je za kaznu od preživjelih legionara svaki deseti trebao biti pogubljen poradi kukavičluka, Cezar kao mladi centurion zamolio je da se taj svaki deseti dodijeli njemu umjesto pogubljenja – od njih Cezar ustrojava XLEG, pa deseta legija nikada više nije napustila bojište i jedina imala pravo na dvije aquile – ratnu i mirnodopsku).
U jednom trenutku u grboslovlju se pojavljuje i troglavi orao vezan uz rusku heraldiku (gdje se i pojavio), a simbolizirao je Veliko rusko carstvo gdje grboslovno desna glava gleda desno i predstavlja zapadne Varangijance (Skandinavce), lijeva glava gleda lijevo i predstavlja daleko-istočne Mongole, te srednja glava koja predstavlja Slavene (Ruse).
Germani (kasnije Nijemci) također imaju svojeg grboslovnog orla s jednom glavom i njemački orao (Reichadler) u 'Prvom Carstvu' (800.) gleda grboslovno lijevo, potom u Njemačkom Savezu (1848.) pojavljuje se grboslovni dvoglavi orao, zatim u Weimarskoj Republici (1922.) orao gleda desno, pa opet u nacističkom 'Trećem carstvu (1935.) (Parteiadler) gleda grboslovno desno, ali od 1939. 'Parteiadler' gleda lijevo (ratno). Danas njemački orao gleda desno (mirnodopski).
Za kraj, Američki orao (SAD) cijelo vrijeme gleda grboslovno desno te u grboslovno desnoj kandži drži maslinovu grančicu mira, ali u grboslovno lijevoj kandži ima snop strijela simboličnog ratnog oružja.
< | srpanj, 2018 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!