Narednik Fjodor Matvejević Oklopkov – 'oštro oko, tvrda ruka, toplo srce'
Narednik Fjodor Matvejević Oklopkov rođen je 2. ožujka 1908. u Jakutiji (Sakačka) Carske Rusije. Po nacionalnosti je Jakut, a kao i svi Jakuti, uvijek vedar, nasmijan i spreman na šalu, po Athumanunhu, rođen je kao snajperist.
Naime, snajperisti nastaju obukom uz nešto 'prirodnog dara', a narednik Oklopkov je rođen kao snajperist. Izuzetno oštrog i istančanog vida, otvrdnule čvrste ruke u potrazi za zlatom na sibirskoj zimi i nevjerojatno toplog, mekanog ljudskog srca za prijatelje, ali i neprijatelje.
Jakuti (Sahalar) su najvjerojatnije nastali miješanjem dvaju naroda Evenka (Tunguza) i Evena (Lamuta). Narednik Oklopkov prije rata radio je na Kolhozu (kolektivno poljoprivredno gospodarstvo) kao lovac, rudar i kopač zlata. Početkom rata odmah se prijavio u vojsku zajedno s bratom. Brat mu ubrzo gine, a on obnaša dužnost strojničara, a potom postaje i zapovjednik strojničke desetine.
Sovjetski časnici ubrzo su zamijetili izuzetne 'prirodne sklonosti' narednika Oklopkova, pa su ga prebacili u snajperiste. Narednik Oklopkov upisao je 429 službenih pogodaka, ali časnici mu nisu poklanjali posebnu pozornost, jer nažalost njegova nacionalnost Sovjetima nije baš puno značila. Sovjeti su čak pogrdno Jakute nazivali 'Tungusi' i tako omalovažavali čak dva naroda. No, dobro to je već neka druga priča.
Dakle, iako je doista bio jedan od najboljih strijelaca Crvene Armije za to nikada tijekom rata nije bio čak ni pohvaljen. Narednik Oklopkov ostao je tih i samozatajan i krajem rata vratio se starom poslu no ovaj put na Sovhoz (sovjetsko poljoprivredno gospodarstvo).
Tek 1965. veterani SSSR-a podnijeli su zahtjev za odavanje zaslužene zahvalnosti naredniku Oklopkovu. Tako on nakon punih 20 godina od rata dobiva orden Heroja Sovjetskog Saveza i Red Lenjina, ali to je samo razljutilo njegove suborce, jer doista narednik Oklopkov zaslužio je kudikamo više.
Još jedna licemjernost tadašnje sovjetske vlasti, umjesto da nazovu vojni brod njegovim imenom oni to rade u nazivu za civilni brod. No, bilo kako da bilo narednik Oklopkov nikada se nije žalio, nastavio je naporno raditi i umro je u dobi od samo 60 godina od posljedica ozljeda koje je pretrpio u ratu i na koje se nikada nije žalio niti tražio pomoć.
Narednik Oklopkov preminuo je 28. svibnja 1968. a njegove fotografije mogu se naći u lokalnom vojnom muzeju Sakhe. Umro je s osmjehom na licu, pa su mu prijatelji i suborci dali isklesati na nadgrobni spomenik: 'Bio je oštro oko lovca, tvrde ruke rudara i čovjek velikog i toplog srca.'
< | siječanj, 2018 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!