Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

subota, 30.12.2017.

Snajperist

Poručnica Ljudmila Mihailova Pavličenko – sovjetska 25. streljačka (pješačka divizija

Poručnica Pavličenko rođena je 12. srpnja 1916. u Biloj Crkvi (Ukrajina – Rusko carstvo). Kada je imala 14 godina njezin otac (djelatnik NKVD) po zapovijedi preseljen je u Kijev, pa je ona u Kijevu upisala studij povijesti.

U lipnju 1941. Pavličenko je bila na četvrtoj godini studija kada je počela Njemačka invazija na Rusiju (SSSR). Ona se među prvim dragovoljcima prijavila u Odesi u Ured za novačenje i inzistirala na pješaštvu.

Sovjetski časnici pokušali su je odbiti od njezinog nauma i više puta joj sugerirali neka izabere sanitet umjesto pješaštva. No, Pavličenko je ostala dosljedna i uporna te je tako postala i jedna od 2000 sovjetskih snajperistica Drugog svjetskog rata, a na karaju i jedna od 500 preživjelih.

Za naoružanje izabrala je sovjetsku pušku model Tokarev SVT-40. Za samo dva mjeseca rata Pavličenko je upisala 187 službenih pogodaka te je unaprijeđena u čin višeg narednika (odgovara činu nadnarednika OSRH).

Kada su rumunjske postrojbe zauzele Odesu, nandnarednica Pavličenko povlači se sa svojom postrojbom na Krim, u Sevastopolj, gdje tijekom osam mjeseci podiže broj službenih pogodaka na 257 te je unaprijeđena u čin poručnice. Tijekom borbi za Sevastopolj u mjesecu lipnju poručnica Pavličenko je ranjena minobacačkom vatrom.

Za manje od mjesec dana oporavka Pavličenko se vratila u svoju postrojbu te je do kraja borbi za Sevastopolj službeno upisala 309 pogodaka od čega čak 36 njemačkih snajperista.

Pred kraj 1942. poručnica Pavličenko poslana je službeno u SAD, UK, Kanadu te je tako postala prvi sovjetski vojnik koji je ušao u Bijelu kuću u posjetu američkom predsjedniku (Roosevelt). Tijekom susreta s američkim novinarima Pavličenko je na trenutak izgubila smirenost snajperista isprovocirana primjedbama na njezinu dužinu suknje (američkim novinarima je bila preduga), a potom i na kroj odore za koju su američki novinari smatrali da je čini debljom.

Poručnica Pavličenko ljuto im je odbrusila da ima samo 25 godina i da je u borbi ubila 309 fašističkih napadača, a koliko su ih oni ubili. Na kraju je Pavličenko pokupila simpatije i na poklon dobila originalni pištolj Colt. U kanadi pak je dobila na poklon pušku tip Winchester.

Godine 1943. Pavličenko je odlikovana Zlatnom zvijezdom junaka Sovjetskog saveza, te je u njezinu čast izdana prigodna poštanska marka. Nakon što je unaprijeđena u čin bojnice nikada se više nije vratila u borbu. Do kraja rata uvježbavala je kao instruktor sovjetske snajperiste.

Nakon rata magistrirala je povijest i do 1953. radila kao asistentica u Glavnom stožeru Sovjetske ratne mornarice. Bojnica Pavličenko umrla je 10. listopada 1974. godine.

Na video isječku prikazana je poručnica Pacličenko tijekom borbi za Sevastopolj, a u pozadini je pjesma 'Miss Pavlichenko' koju pjeva Woody Gutrie.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!