Poručnica Ljudmila Mihailova Pavličenko – sovjetska 25. streljačka (pješačka divizija
Poručnica Pavličenko rođena je 12. srpnja 1916. u Biloj Crkvi (Ukrajina – Rusko carstvo). Kada je imala 14 godina njezin otac (djelatnik NKVD) po zapovijedi preseljen je u Kijev, pa je ona u Kijevu upisala studij povijesti.
U lipnju 1941. Pavličenko je bila na četvrtoj godini studija kada je počela Njemačka invazija na Rusiju (SSSR). Ona se među prvim dragovoljcima prijavila u Odesi u Ured za novačenje i inzistirala na pješaštvu.
Sovjetski časnici pokušali su je odbiti od njezinog nauma i više puta joj sugerirali neka izabere sanitet umjesto pješaštva. No, Pavličenko je ostala dosljedna i uporna te je tako postala i jedna od 2000 sovjetskih snajperistica Drugog svjetskog rata, a na karaju i jedna od 500 preživjelih.
Za naoružanje izabrala je sovjetsku pušku model Tokarev SVT-40. Za samo dva mjeseca rata Pavličenko je upisala 187 službenih pogodaka te je unaprijeđena u čin višeg narednika (odgovara činu nadnarednika OSRH).
Kada su rumunjske postrojbe zauzele Odesu, nandnarednica Pavličenko povlači se sa svojom postrojbom na Krim, u Sevastopolj, gdje tijekom osam mjeseci podiže broj službenih pogodaka na 257 te je unaprijeđena u čin poručnice. Tijekom borbi za Sevastopolj u mjesecu lipnju poručnica Pavličenko je ranjena minobacačkom vatrom.
Za manje od mjesec dana oporavka Pavličenko se vratila u svoju postrojbu te je do kraja borbi za Sevastopolj službeno upisala 309 pogodaka od čega čak 36 njemačkih snajperista.
Pred kraj 1942. poručnica Pavličenko poslana je službeno u SAD, UK, Kanadu te je tako postala prvi sovjetski vojnik koji je ušao u Bijelu kuću u posjetu američkom predsjedniku (Roosevelt). Tijekom susreta s američkim novinarima Pavličenko je na trenutak izgubila smirenost snajperista isprovocirana primjedbama na njezinu dužinu suknje (američkim novinarima je bila preduga), a potom i na kroj odore za koju su američki novinari smatrali da je čini debljom.
Poručnica Pavličenko ljuto im je odbrusila da ima samo 25 godina i da je u borbi ubila 309 fašističkih napadača, a koliko su ih oni ubili. Na kraju je Pavličenko pokupila simpatije i na poklon dobila originalni pištolj Colt. U kanadi pak je dobila na poklon pušku tip Winchester.
Godine 1943. Pavličenko je odlikovana Zlatnom zvijezdom junaka Sovjetskog saveza, te je u njezinu čast izdana prigodna poštanska marka. Nakon što je unaprijeđena u čin bojnice nikada se više nije vratila u borbu. Do kraja rata uvježbavala je kao instruktor sovjetske snajperiste.
Nakon rata magistrirala je povijest i do 1953. radila kao asistentica u Glavnom stožeru Sovjetske ratne mornarice. Bojnica Pavličenko umrla je 10. listopada 1974. godine.
Na video isječku prikazana je poručnica Pacličenko tijekom borbi za Sevastopolj, a u pozadini je pjesma 'Miss Pavlichenko' koju pjeva Woody Gutrie.
Post je objavljen 30.12.2017. u 12:55 sati.