Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

ponedjeljak, 21.08.2017.

Ruski građanski rat

Oktobarska revolucija i početak kontrarevolucije

Dakle, sada kada sam pobrojio sve aktere i sukobljene strane mogu se malo raspisati i kao je to sve teklo i bilo tijekom Ruskog građanskog rata. Dobro, idemo onda opet nekim redom koji je opet samo Athumanunhu svojstven.

U noći Oktobarske revolucije, u gradu Petrogradu (Sankt-Peterburg), započeo je Drugi kongres Sovjeta. Na tom kongresu radnički i vojnički deputati (zastupnici, poslanici, delegati) izglasali su i usvojili tri povijesna dekreta (naredba vojnički, odluka politički): Dekret o uspostavi Sovjetske vlasti, Dekret o zemlji i Dekret o miru.

Uvidjevši da su u manjini i da će biti nadglasani, menjševici i eseri, napuštaju kongres. Sovjeti sada mogu bez problema utemeljiti svoju 'radničko-seljačko-sovjetsku' vladu koju nazivaju Savjet narodnih komesara (povjerenik s posebnim punomoćima i ovlastima politički, visoki časnik bez vojničkog naziva čina – ideolog, a imaju ga samo vojske socijalističke i komunističke ideologije).

Predsjednik te vlade (SOVjetskih NARodnih KOMesara) tzv. SOVNARKOM bio je Lenjin, a Trocki je komesar vanjskih poslova. Kako bi dobili na vremenu, ojačali vojsku i učvrstili vlast te reorganizirali posrnulo gospodarstvo SOVNARKOM počinje primjenu Dekreta o miru, odnosno, izvući Rusiju iz rata bez aneksija i ratnih odšteta. Međutim, nijedna od zaračenih zemalja za to nije pokazala interes.

Trocki i delegacija Sovjeta koji su tajno pregovarali s Centralnim silama uletjeli su u zamku Njemačke koja je tražila velike teritorijalne ustupke na račun mira. Dekret o zemlji pak je bez ikakve naknade ukinuo sve veleposjede, veleposjednicima je oduzeta sva imovina, kao i sva carska i crkvena imovina i sve to postaje vlasništvo SOVNARKOM-a.

Sve plemićke titule ukinute su, crkva je odvojena od države, žene su izjednačene u pravima s muškarcima, zdravstvo i školovanje je besplatno, ukinuta je smrtna kazna i radni dan je sveden na osam sati. Sve banke, cjelokupna industrija i željeznica prelaze u ruke SOVNARKOM-a.

Pored ovoga uvedena je još jedna deklaracija (temeljni dokument revolucije), a to je bila Deklaracija o pravima naroda čiji je predlagatelj bio komesar za nacionalnosti Staljin. Ova Staljinova deklaracija govorila je o pravu svih ruskih i neruskih naroda na samoopredjeljenje do prava na odcjepljenje i stvaranje nezavisnih država, te su ukinute sve nacionalne i vjerske povlastice. Nacionalnim manjinama i etničkim grupama u Rusiji zajamčena je potpuna sloboda razvoja.

Ova deklaracija je zapravo bila smišljena podvala Lenjina i Staljina koja je imala za cilj 'izvoz komunističke revolucije' po uzoru na sovjetsku Oktobarsku. Tako je i priznata nezavisnost Ukrajini i Finskoj, ali kada su Sovjeti uvidjeli da u svim zemljama kojima priznaju nezavisnost na vlast redom dolaze antiboljševičke vlade to je izazvalo zabrinutost i protest nekih članova SOVNARKOM-a za koje je ta deklaracija bila zapravo 'rasprodaja Rusije'.

Nije dugo trebalo, pa su Lenjin i Staljin zajedničkim snagama, donijeli i 'zakrpu' odnosno dodatak koji je davao pravo na samoopredjeljenje i samootcjepljenje samo ako su to zatražili sovjeti dotičnog naroda. Ta 'zakrpica' postat će i jedan od temeljnih uzroka građanskog rata u Finskoj, a i iskazanih revolta i nezadovoljstva ostalih neruskih naroda. Bio je to prvi 'blam' Sovjeta, a ubrzo je uslijedio i drugi. Naime, boljševici samodopadno raspisuju izbore za Ustavotvornu skupštinu i doživljavaju pravi fijasko. Od 715 mandata eseri dobivaju 412, a boljševici 183.

Eseri odmah izglasavaju nevažećim razvlaštenja veleposjednika, radničku kontrolu nad tvornicama, nacionalizaciju banaka i brzo zaključivanje mira. Naravno, opet Lenjin stupa na scenu i jednostavno, uz obrazloženje da Ustavotvorna skupština nije potrebna, raspušta je početkom 1918.

Sve te provedene boljševičke reforme zapravo su izazvale snažan otpor i negodovanje 'poraženih' slojeva, odnosno veleposjednika, industrijalaca, trgovaca, bankara, te carskih časnika i činovnika, a kasnije i nekih menjševika i desnih esera. Stoga ti 'poraženi' iako neorganizirani i heterogeni, započinju kontrarevolucionarni pokret protiv boljševističke vlasti i ustrojavaju Bijelu vojsku), a svoj pokret nazivaju 'Bijeli kontrarevolucionarni pokret'.

Sam naziv tog kontrarevolucionarnog pokreta nastalo je kao odgovor boljševističkoj 'crvenoj revoluciji', mada možda po Athumanunhu može to imati i svezu s bijelom bojom koja se uvijek vezala uz kontrarevoluciju i monarhiju. Bijela boja je bila boja Burbonskih rojalista nakon Francuske revolucije, a i prvi car ujedinjene Rusije bio je Ivan III., poznat i kao Albus Rex ili u prijevodu Bijeli car. Bijele su boje bile i odore vojnika carske Rusije ...

No, dobro, bilo kako da bilo, sovjetska vlast se do kraja studenog 1917. učvrstila u svim važnijim industrijskim gradovima. Tamo gdje su boljševici imali većinu u sovjetima, preuzimanje vlasti teklo je brzo i bez otpora. U suprotnom, vlast se osvajala oružjem. Kontrarevolucionarne snage prvo su se organizirale na rubnim dijelovima Rusije, u Sibiru, gdje je bilo mnoštvo slobodnih seljaka, kolonista s velikim posjedima, te u južnim područjima Rusije i Ukrajine.

Prvi ozbiljniji oružani otpor pružile su kontrarevolucionarne snage na Donu, pod vodstvom Atamana Alekseja Maksimoviča Kaledina, potpomognute novcem i oružjem zapadnih zemalja. Temeljnu vojnu snagu činili su kozaci Kubana i Astrahana. Kaledin je bio na čelu vojne vlade Donske oblasti i podržavao zbačenu vladu Kerenskog, a pod njegovom su zaštitom carski generali Kornilov i Aleksejev osnovali bjelogradijsku Dragovoljačku vojsku.

Već je u studenom 1917. Kaledin zauzeo Rostov na Donu i Taganrok, te ugrozio Dombas, prijeteći pohodom na Moskvu, ali je vojnički poražen od Crvene vojske u veljači 1918., čemu je prethodila jaka boljševistička propaganda među kozacima. Naime, sovjeti su uspjeli podijeliti kozake i iznuditi Kongres kozaka, na kojem su siromašni kozaci, kozačka sirotinja i nekozačko seljačko stanovništvo priznali sovjetsku vlast i osnovali Donski revolucionarni komitet. Bogatiji kozaci ostali su u manjini, ali su čvrsto ostali glavni oslonac Bijelog pokreta.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!