Početak republikanske ofenzive – bitka za Teruel
Prva je krenula u napad republikanska 11. divizija pod zapovjedništvom Listera u trenutku kada je najžešće padao snijeg, bez ikakve topničke priprave napada kako se ne bi odalo mjesto napada. Namjera je bila obuhvatnim manevrom okružiti grad, a u toj svojoj namjeri Lister je u potpunosti i uspio kada su njegove postrojbe prodrle na uzvisinu zapadno od grada koja nosi naziv La Muela de Teruel (Teruelov zub - po Athumanunhu).
Padom mraka Teruel je potpuno okružen republikanskim postrojbama. Zapovjednik nacionalističke obrane grada Teruela brigadir Rey d'Harcourt povukao je nacionalističke vojnike u sam grad i 17. prosinca odustao od namjere da zadrži barem jednu otpornu točku na uzvisini La Muela.
Ovaj republikanski napad opet je iznenadio Nacionaliste, ali kao i kod Brunetea i ovdje Nacionalisti nisu željeli popustiti ni za pedalj, pa je na vrlo uskoj bojišnici pokrenut protunapad. Do Božića republikanske postrojbe prodrle su u sam grad Teruel, pa se 4000 branitelja grada (od njih je oko 2000 naoružanih civila, to nisu vojnici vični bitkama - po Athumanunhu) zabarikadiralo u zgradi guvernera banke, samostana Svete Klare i sjemeništa, a čije su se zgrade držale u jednoj cjelini u južnom dijelu grada.
No, pravi protunapad prema Teruelu nacionalističke postrojbe najbrže su mogle otpočeti tek 29. prosinca, pa je general Franco poslao brigadiru Rey d'Harcourtu brzoglas slijedećeg sadržaja: 'Vjerujte Španjolskoj kao što ona vjeruje u Vas. Izdržite pod svaku cijenu!' Nacionalistički general Varela, iskusan 'africanista' iz pohoda na Madrid, te general Aranda, 'heroj Ovieda', sada su pod svojim zapovjedništvom imali preustrojene nacionalističke 'kastilske' i 'galicijske' korpuse, pa su s njima krenuli u pomoć i deblokadu Teruela.
U tim narečenim korpusima bile su i proslavljene nacionalističke 'navarske' brigade koje su sada preustrojene u 'navarske' divizije. U potpori im je njemačka 'Legija Kondor' čiji su časnici sada već polako negodovali i protestirali strahujući da su im vojnici već umorni i zamoreni stalnim promjenama bojišnice i bacanjem uvijek na najteže smjerove.
Protunapadom Nacionalista Republikanci su odbačeni i potisnuti, ali im crte bojišnice ovaj puta Nacionalisti nisu probili. Samo krajnjim naporom i posljednjim atomima snage nacionalistički vojnici izbili su na La Muelu s koje su sada tukli republikanske vojnike u gradu, no, Republikanci nisu napuštali svoje položaje, pa je brigadir Rey d'Harcourt sa svojim vojnicima i dalje bio okružen.
Bitke su potrajale sve do 31. prosinca, a onda je zima stisnula, ceste su se zaledile, tehnika se smrzla, temperatura je pala na minus 18 stupnjeva celzijusa. Opet se Priroda strašno poigrala s istim onim vojnicima koji su se tukli kod Brunetea, tamo ih je morila strašnom vrućinom i žeđi, a ovdje kod Teruela sada ih je pogodila hladnoćom i smrzavanjem.
No, ovdje je hladnoća puno više pogodila nacionalističke vojnike koji nisu imali zimske odore, a i ljetne odore već su im bile istrošene i pohabane od prijašnjih bitaka. Mećava je trajala četiri dana, a kad se konačno smirila napadalo je metar snijega. Obije vojske ostale su bez svojih crta opskrbe, a na cesti Teruel – Valencija u snijegu je zaglavilo, ostalo zameteno, više od 600 opskrbnih kamiona.
No, borbe, bitke i bojevi za Teruel nanovo su se rasplamsale. Republikanski zapovjednici tražili su da se poštede civili, pa republikansko topništvo nije moglo tuči zgrade u kojima su se zabarikadirali Nacionalisti bez straha da ne pogode i druge civilne zgrade. Republikanci su poradi toga u napad krenuli s ručnim napadajnim bombama i granatama. Na Novu Godinu izginuli su svi nacionalistički vojnici koji su pružali otpor iz samostana svete Klare, a 3. siječnja izginuli su do posljednjeg i svi koji su branili zgradu guvernera.
Preostali nacionalistički vojnici iz zgrade banke i sjemeništa još uvijek su odolijevali, ali ostali su bez vode, a i streljiva im je manjkalo, više nisu imali hrane, a niti sanitetskog materijala, no, hrabro su se borili sve do 8. siječnja. Bile su to strašne bitke u ruševinama zgrada koje su sve više izgledale i ličile na čipku nego na zgradu.
Vrijeme se opet pogoršalo, pa Nacionalisti koji su krenuli u deblokadu Teruela nisu mogli krenuti u protunapad, a brigadir Rey d'Harcourt više niti je imao vojnike, a niti se mogao nastaviti braniti, pa se predao Republikancima. Iako je brigadir Rey d'Harcourt postupio kao pravi časnik, Nacionalisti su ga optužili za izdaju.
Athumanunh ne može vjerovati i nikako ne može zamisliti što li se to dogodilo u glavama nacionalističkih generala?! Možda je predaja i spašavanje iscrpljenih, izranjavanih, ozeblih, gladnih i borbeno istrošenih vojnika, koji su se doista hrabro borili do posljednjeg trenutka, previše razuman čin za njih?! Neka stvari i neke ljudske gluposti doista Athumanunhu nikada neće biti razumljive.
< | srpanj, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!