Početak republikanske ofenzive – bitka za Teruel
Prva je krenula u napad republikanska 11. divizija pod zapovjedništvom Listera u trenutku kada je najžešće padao snijeg, bez ikakve topničke priprave napada kako se ne bi odalo mjesto napada. Namjera je bila obuhvatnim manevrom okružiti grad, a u toj svojoj namjeri Lister je u potpunosti i uspio kada su njegove postrojbe prodrle na uzvisinu zapadno od grada koja nosi naziv La Muela de Teruel (Teruelov zub - po Athumanunhu).
Padom mraka Teruel je potpuno okružen republikanskim postrojbama. Zapovjednik nacionalističke obrane grada Teruela brigadir Rey d'Harcourt povukao je nacionalističke vojnike u sam grad i 17. prosinca odustao od namjere da zadrži barem jednu otpornu točku na uzvisini La Muela.
Ovaj republikanski napad opet je iznenadio Nacionaliste, ali kao i kod Brunetea i ovdje Nacionalisti nisu željeli popustiti ni za pedalj, pa je na vrlo uskoj bojišnici pokrenut protunapad. Do Božića republikanske postrojbe prodrle su u sam grad Teruel, pa se 4000 branitelja grada (od njih je oko 2000 naoružanih civila, to nisu vojnici vični bitkama - po Athumanunhu) zabarikadiralo u zgradi guvernera banke, samostana Svete Klare i sjemeništa, a čije su se zgrade držale u jednoj cjelini u južnom dijelu grada.
No, pravi protunapad prema Teruelu nacionalističke postrojbe najbrže su mogle otpočeti tek 29. prosinca, pa je general Franco poslao brigadiru Rey d'Harcourtu brzoglas slijedećeg sadržaja: 'Vjerujte Španjolskoj kao što ona vjeruje u Vas. Izdržite pod svaku cijenu!' Nacionalistički general Varela, iskusan 'africanista' iz pohoda na Madrid, te general Aranda, 'heroj Ovieda', sada su pod svojim zapovjedništvom imali preustrojene nacionalističke 'kastilske' i 'galicijske' korpuse, pa su s njima krenuli u pomoć i deblokadu Teruela.
U tim narečenim korpusima bile su i proslavljene nacionalističke 'navarske' brigade koje su sada preustrojene u 'navarske' divizije. U potpori im je njemačka 'Legija Kondor' čiji su časnici sada već polako negodovali i protestirali strahujući da su im vojnici već umorni i zamoreni stalnim promjenama bojišnice i bacanjem uvijek na najteže smjerove.
Protunapadom Nacionalista Republikanci su odbačeni i potisnuti, ali im crte bojišnice ovaj puta Nacionalisti nisu probili. Samo krajnjim naporom i posljednjim atomima snage nacionalistički vojnici izbili su na La Muelu s koje su sada tukli republikanske vojnike u gradu, no, Republikanci nisu napuštali svoje položaje, pa je brigadir Rey d'Harcourt sa svojim vojnicima i dalje bio okružen.
Bitke su potrajale sve do 31. prosinca, a onda je zima stisnula, ceste su se zaledile, tehnika se smrzla, temperatura je pala na minus 18 stupnjeva celzijusa. Opet se Priroda strašno poigrala s istim onim vojnicima koji su se tukli kod Brunetea, tamo ih je morila strašnom vrućinom i žeđi, a ovdje kod Teruela sada ih je pogodila hladnoćom i smrzavanjem.
No, ovdje je hladnoća puno više pogodila nacionalističke vojnike koji nisu imali zimske odore, a i ljetne odore već su im bile istrošene i pohabane od prijašnjih bitaka. Mećava je trajala četiri dana, a kad se konačno smirila napadalo je metar snijega. Obije vojske ostale su bez svojih crta opskrbe, a na cesti Teruel – Valencija u snijegu je zaglavilo, ostalo zameteno, više od 600 opskrbnih kamiona.
No, borbe, bitke i bojevi za Teruel nanovo su se rasplamsale. Republikanski zapovjednici tražili su da se poštede civili, pa republikansko topništvo nije moglo tuči zgrade u kojima su se zabarikadirali Nacionalisti bez straha da ne pogode i druge civilne zgrade. Republikanci su poradi toga u napad krenuli s ručnim napadajnim bombama i granatama. Na Novu Godinu izginuli su svi nacionalistički vojnici koji su pružali otpor iz samostana svete Klare, a 3. siječnja izginuli su do posljednjeg i svi koji su branili zgradu guvernera.
Preostali nacionalistički vojnici iz zgrade banke i sjemeništa još uvijek su odolijevali, ali ostali su bez vode, a i streljiva im je manjkalo, više nisu imali hrane, a niti sanitetskog materijala, no, hrabro su se borili sve do 8. siječnja. Bile su to strašne bitke u ruševinama zgrada koje su sve više izgledale i ličile na čipku nego na zgradu.
Vrijeme se opet pogoršalo, pa Nacionalisti koji su krenuli u deblokadu Teruela nisu mogli krenuti u protunapad, a brigadir Rey d'Harcourt više niti je imao vojnike, a niti se mogao nastaviti braniti, pa se predao Republikancima. Iako je brigadir Rey d'Harcourt postupio kao pravi časnik, Nacionalisti su ga optužili za izdaju.
Athumanunh ne može vjerovati i nikako ne može zamisliti što li se to dogodilo u glavama nacionalističkih generala?! Možda je predaja i spašavanje iscrpljenih, izranjavanih, ozeblih, gladnih i borbeno istrošenih vojnika, koji su se doista hrabro borili do posljednjeg trenutka, previše razuman čin za njih?! Neka stvari i neke ljudske gluposti doista Athumanunhu nikada neće biti razumljive.
Post je objavljen 08.07.2017. u 16:28 sati.