Virginia – država 'majka' predsjednika
Virginia je bila osma država po redu koja se priključila Konfederaciji. Virginia je država, odnosno njezino područje, gdje su prvi britanski kolonizatori utemeljili koloniju na američkom tlu (bilo je to područje starosjedioca američkog (indijanskog) plemena Powhatan (narod Algonquian), pa će Vas Athumanunh podsjetiti i na romantičnu ljubavnu priču princeze Powhatana predivne Pocahontas i bijelog doseljenika Britanca Johna Rolfea).
No, dobro. Virginia je pod oružje za Konfederaciju poslala 155 000 vojnika, dočasnika i časnika. Glavni grad Virginie Richmond bio je ujedno i glavni grad Konfederacije, te je u njemu bila smještena 'Bijela kuća CSA', a bio je udaljen jedva nekih 160 kilometara od Washingtona, glavnog grada Unije USA.
Virginia i njezin glavni grad Richmond bili su izuzetno strateški važni i značajni za cijelu Konfederaciju. Richmond je naime bio jedini pravi industrijski grad cijele Konfederacije, a Virginia je uz industrijsku proizvodnju i svojim strateškim resursima bila ta koja je diktirala ciljeve Američkog građanskog rata.
Dakle, USA je trebala samo zauzeti Richmond i Virginiu, ostale države Konfederacije ostale bi bez strateških resursa za vođenje rata. No, to je jako dobro bilo poznato i CSA, pa su se tu i vodile žestoke bitke za obranu Virginie. Sam glavni zapovjednik CSA vojske general Robert E. Lee cijelo je vrijeme rata sa svojim stožerom bio nazočan kod vojske Virginie i cijeloj Istočnoj bojišnici Američkog građanskog rata.
Prekrasna i romantična dolina Shenandoah bila je nazivana 'buketom Konfederacije' i bila je izravno povezana s Richmondom. U toj dolini tukle su se strašne i vrlo krvave bitke Američkog građanskog rata. U Virginiji odigrala se i prva veća bitka iz vojne kampanje nazvana Manassas, odnosno poznatija pod nazivom 'Bitka kod Bull Runa'.
'Odnesite me natrag u Virginiu'
Sve bitke koje su se odigrale na području Virginie vojska USA gubila je redom, ali posljednja bitka Američkog građanskog rata, bitka kod Appomattoxa, ipak je završila pobjedom USA vojske i to je dovelo do okončanja Američkog građanskog rata.
Za kraj Athumanunh će zapisati i ovo: Virginia je zemlja u kojoj je rođena Isabella Maria Boyd, poznatija pod konspirativnim imenom špijunke Konfederacije 'Belle Boyd'. Ova ljepotica, 'secesijska Kleopatra' ili možda 'sirena Shenandoah' prikupljala je vješto podatke za potrebe Konfederacije. Bila je više puta uhvaćena i uhićivana, ali se uvijek izvlačila i poživjela sve do 1900.
Toj lijepoj špijunki i svim špijunkama svih ratova i bitaka, kapu skida i sam Athumanunh koji je vidio zastrašujuću divotu bitke i ostao živ, no, da li bi odolio čarima 'Belle' nije baš siguran ... zato pjesma 'Oh, my darling Clementine' ide upravo Njima (nadam se da ovo neće pročitati i Reyamanunha).
oh my darling Clementine
< | svibanj, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!