Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

subota, 07.01.2017.

Havarije na moru

Na kraju, nitko nije bio kriv za katastrofu i nitko nije odgovarao 2

... Posada podmornice Kursk, (elitna podmornica) zbog krize i šlampavosti službenih i odgovornih osoba u ruskom ministarstvu obrane, nije ispalila torpedo iz svoje podmornice čak tri godine. Više službenih zahtjeva posade Kurska (ali i drugih nuklearnih podmornica ruske ratne mornarice u to vrijeme) govorilo je o problemima s električnim konektorima između torpeda u lansirnoj cijevi i unutarnjih vrata lansirne cijevi torpeda.

Više puta događalo se da je posada morala opetovano otvarati vrata lansirnih cijevi torpeda i čistiti kontakte! Pitanje je i kako su bila održavana sama torpeda u ležištima. Naime, unutarnji poklopac lansirne cijevi konstruiran je tako da mora izdržati eksploziju torpeda u samoj lansirnoj cijevi, a udar eksplozije morao bi biti usmjeren na vanjski otvoreni poklopac ... nakon vađena trupa Kurska utvrđeno je da je jedan unutarnji poklopac lansirne cijevi torpeda pronađen čak 12 metara dalje od lansirne cijevi prema unutarnjem dijelu!

Neadekvatna i neredovita obuka posade, loše korisničko, ali i tehničko održavanje sve je još nekako i moglo za Athumanunha proći, ali nikakvih nadzora i ocjenjivanja posade i njezine sposobnosti nadređeno zapovjedništvo deset godina nije provelo!

Koliko su samo truda i energije nadređeni i viši časnici uložili i poduzeli sve da ipak dokažu da je podmornicu Kursk potopila druga strana podmornica. Otkrili su američku podmornicu koja se kretala malom brzinom prema norveškim teritorijalnim vodama, angažirali satelitski nadzor i praćenje te podmornice, otkrili su čak da je 12 supruga američkih podmorničara žurno doputovalo u norvešku luku gdje je USS Memphis bila navodno na popravku od sudara s podmornicom Kursk ...

Da su tu energiju uložili na pokušaj spašavanja onih 23-ojice preživjelih iz posade Kursk možda bi oni ostali i živi i bili na vrijeme spašeni, ali Athumanunhu se čini da je ipak bilo važnije obmanjivanjem javnosti i skretanjem pozornosti na nekog drugog, a ne priznati o nekakvoj eventualnoj pogrešci posade ili kvaru i zakazivanju ruske tehnike.

Athumanunh tu vidi sličnost s katastrofom u Černobilu gdje se nije na vrijeme upozorilo vlastitu javnost i zatražila međunarodna pomoć ... bio je to najvjerojatnije 'sovjetski stil' u kojem je bitno obmanuti javnost i krivnju prebaciti na nekog drugog.

Šlamperaj i glumljenje 'žrtve' nadređenog zapovjedništva ogleda se i u pristupu obiteljima stradalih podmorničara – Athumanunh jednostavno može zaključiti da je pristup obiteljima bio – bešćutan! Loše dizajnirana oprema za spašavanje koja je još k tomu zbog neodržavanja i oronula, možda i zastarjela. Dakle, ako su ruski spasitelji bili i željni spasiti svoje kolege na podmornici (Athumanunh je više od 'stoposto' siguran da je tako i bilo) jednostavno su bili u tomu onemogućeni i nisu imali adekvatnu opremu za to.

Strana (međunarodna) pomoć potražena je kad je već bilo prekasno. Kada su se nuklearni reaktori automatski pogasili, automatski su svi uređaji na podmornici prestali s radom, a preživjelima su ostale jedino mogućnosti korištenja sredstava za nuždu, ako ih je uopće i bilo, a ako su i bila tko zna u kakvom jadnom stanju su bila ... Bedasti i glup zaključak da su svi preživjeli, ako ih ima, umrli u roku od tri sata još je jedan nedopustiv propust nadređenog zapovjedništva ... pismo Kolesnikova govori upravo suprotno od toga, a vrijeme koja je on zapisao pak svjedoči da su čak i nakon četiri sata još uvijek bili živi (po Athumanunhu možda čak i više od šest sati jer barem toliko traju podmorničke kalij superoksid kemijske patrone koje služe za apsorbiranje ugljični dioksid i kemijski oslobađaju kisik.

Upravo u devetom odjeljku tih patrona je pronađeno u velikom broju i to iskorištenih i aktiviranih ...

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!