Bitka na King's Mountain – 7. listopad 1780.
Opća situacija krajem 1779. i početkom 1780.
Tijekom 1779. godine britansko zapovjedništvo u Američkim kolonijama promijenilo je svoje prvotne planove. Naime, britanska bojna djelovanja na sjeveru nisu polučila željene i očekivane rezultate, pa je novi plan bio pokušaj opetovanog pokoravanja Južnih kolonija. Tako su 'Britanske snage' stekle nadzor nad svim važnim točkama u Georgiji 'Peach State' (Država breskvi). 'Američke snage' (kontinentalci) poduzele su očajnički napad kako bi grad Savannah preotele Britancima, ali su odbijeni uz velike gubitke (uključujući pogibiju poljskog grofa Pulaski i narednika Jasper).
Tijekom 1780. britanski zapovjednik Sir Henry Clinton poduzeo je opsežnu i razarajuću opsadu grada Charleston u Južnoj Karolini (South Carolina). Dakle, jednostavno govoreći u Južnoj Karolini je istinski 'pakao', svaki djelić Južne Karoline je napadnut i opljačkan, a posebno se tijekom pljačke ističu 'britanski Amerikanci' (lojalisti Torijevci). Sve je kazivalo da su sve nade za 'kontinentalce' izgubljene.
Situacija pred bitku na King's Mountain
Okrutnost prema protivniku, odnos bez milosti i bestijalne pljačke kontinentalaca od strane britanskih lojalista (Torijevci) u Južnoj Karolini vrlo brzo će isprovocirati 'sličan odgovor' kontinentalaca, odnosno pripadnika kontinentalne milicije. Meni je ovdje osobno jako zanimljiv stav britanskih, ali i 'mladih' američkih (kontinentalnih) časnika. Naime, nakon nemilog događaja (bitke) i jedni i drugi, dakako više britanski, ogradili su se od postupaka svojih 'paravojnika' (pripadnika milicije).
Dakle, britanska 'gospoda časnici' ogradili su se na vrlo čudan način da je to bila bitka 'Amerikanaca međusobno' (britanski lojalisti i pripadnici kontinentalne milicije). To bi možda i donekle 'držalo vodu', ali zapovjednik britanskih lojalista je britanski časnik bojnik Patrick Ferguson koji je 22. svibnja 1780. imenovan Inspektorom britanskih (lojalista) paravojnika i kao takav imao je jasnu zapovijed: organizirati britanske lojaliste (Torijevce) na području 'kolonije Carolina Backcountry' i s tom snagom štititi lijevi bok lordu Cornwallisu i njegovim postrojbama. Da zaključim: ovo je vojna zapovijed s točnom misijom i zadaćom i tu više nema nikakvog govora o kojekakvim 'paravojnicima', jer tom zapovijeđu svi britanski lojalisti postaju vojnici uključeni u ratni sukob.
Idemo dalje, ali sada na kontinentalce, odnosno američke vojne zapovjednike. Njihova obrana (ponašanja pripadnika kontinentalne milicije tijekom i nakon bitke) također je na 'klimavim nogama'. Naime, nikakva osveta vojnicima tijekom bitke nije dopuštena, pa nekakvi izgovori poput: 'Torijevci su tijekom bitke kod Waxhawsa ('Waxhaw Massacre', ili 'Buford Massacre' koji se dogodio 29. svibnja 1780.) postupali slično, te Torijevci su pljačkali imovinu kontinentalaca … ne dolaze u obzir i 'ne piju vodu'.
No, dobro, da ja napokon i opišem to što se dogodilo tijekom bitke na 'Kraljevskoj planini' (King's Mountain).
Uvod u bitku – premještanje i zauzimanje pozicija
Već 2. rujna 1780. bojnik Ferguson okupio je oko 1000 britanskih lojalista i krenuo u hodnju na zapad prema gorju Appalachian (današnja granica država Tennessee i North Carolina) gdje je stigao oko 10. rujna. Po dolasku bojnik Ferguson je zapovjedio da se podigne tabor na platou 'King's Mountain' s osloncem na grad Gilbert Town. Odatle je on osobno uputio vrlo provokativnu poruku zapovjednicima kontinentalnih milicija Sjeverne i Južne Karoline: 'Položite oružje ili ću u vašu zemlju doći 'ognjem i mačem'.
Zapovjednici kontinentalne milicije Sjeverne Karoline, brigadiri Isaac Shelby i John Sevier, ozbiljno su shvatili prijeteću poruku bojnika Fergusona, pa su u pomoć pozvali i zapovjednike kontinentalnih milicija Južne Karoline i Virginie. Brigadir William Campbell odazvao se sa svojom milicijom Virginie, a isto tako i brigadir Benjamin Cleveland obećao je da će dovesti svoju miliciju Južne Karoline.
< | prosinac, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!