Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

subota, 31.12.2011.

Bitke američkog rata za nezavisnost

Bitka kod Cowpensa – 17. siječanj 1781.

Početkom 1781. godine rat u britanskim američkim 'Južnim kolonijama' ušao je u fazu u kojoj su obije strane dale sve od sebe, ali pri tomu ništa nije bilo riješeno. Naime, ni Britanci ni kontinentalci nemaju dovoljno snage za neku odlučujuću ofenzivnu operaciju, pa su se bojna djelovanje svela na gerilska djelovanja i prepadne akcije. U takvoj situaciji doći će do jedne 'malene bitke' koja će završiti pobjedom kontinentalaca i koja će opetovano podići bojni moral kontinentalcima i vratiti nadu da se rat ipak može dobiti. Bila je to bitka kod Cowpensa.

Prije nego opišem bitku kod Cowpensa da razjasnimo još jednu 'nelogičnost' filma 'Patriot' (film je film, meni se osobno dopada, ali ponekad može zbuniti neupućene ljude). No, dobro, dakle, Mel Gibson po zamišljenom scenariju zapravo je kombinacija dva povijesna lika, a to su general Daniel Morgan (zapovjednik i heroj bitke kod Cowpensa, jer upravo on je smislio mudru taktiku 'odstupanja milicije' i vraćanje natrag u bitku) i general Francis Marion (kontinentalci su ga nazivali 'Lisica iz močvare' odnosno 'močvara Fox'), a Britanci pak 'Duh iz močvare Fox' – 'Spirit of the swamp Fox'). Naime, general Marion začetnik je gerilskog ratovanja kod kontinentalaca u Južnoj Karolini.



Priprave za bitku i obostrani raspored

Dakle, kontinentalni general Morgan dobro je proučio i procijenio brigadira Tarletona, pa ga je odlučio dočekati na rijeci Broad (Broad River). Točnije, general Morgan izabrao je poziciju za svoj bojni složaj na dva niska brežuljka vjerujući da će Tarleton jednostavno jurnuti nakon što osjeti da može pobijediti.

General Morgan zapravo je smislio originalni plan (klopku) za britanskog brigadira Tarletona i njegove postrojbe. U prvu bojnu crtu general Morgan poslao je strijelce iz sastava kontinentalnih milicija Georgie i Sjeverne Karoline, a iza njih postavio je kontinentalne regulare iz Marylanda i Delawara i to tako da je njihov položaj nadvisivao položaje kontinentalnih milicija. Iza složaja regulara prikrili su se kontinentalni laki draguni iz 3. kontinentalne dragunske konjaničke pukovnije pod zapovjedništvom brigadira Williama Washingtona (rođak generala Washingtona).

Opet ovdje moram na trenutak napustiti slijed opisivanja bitke i navesti još jednu povijesnu činjenicu, a radi se o zastavi 3. kontinentalne dragunske konjaničke pukovnije. Naime, zastava je nosila naziv 'samo tamnocrveno'. Kako je brigadir Washington dobio novu ustrojenu postrojbu draguna ona nije još imala svoju zastavu. Mladi brigadir, prije bitke, udvarao je gospođici Jane Elliott i nakon sat vremena provedenih zajedno ona mu je uzvratila ljubav. No, ubrzo je brigadir morao napustiti svoju voljenu i krenuti u bitku, a ona mu je na rastanku rekla: 'Čekat ću vijest o pobjedi tvoje zastave.' Zbunjeni brigadir je prozborio: 'Ali, pa ja nemam zastavu.' Na to se gospođica Elliott slatko nasmijala odgovorila: 'Onda ću ti ja pokloniti jednu.' Otišla je u kući i strgnula pola tamnocrvene baršunaste zavjese. Od toga dana 3. kontinentalna dragunska konjanička pukovnija nosila je ponosno 'samo tamnocrveno' i s njom se ovjenčala u hrabrosti i slavi tijekom bitaka. Brigadir Washington kasnije je oženio Jane Elliott.

četvrtak, 29.12.2011.

Bitke američkog rata za nezavisnost

Bitka na King's Mountain – nastavak

Tijek i završetak bitke

Kada je bitka započela bojnik Ferguson pokušao je organizirati svoje iznenađene vojnike. Kod kontinentalaca pak je došlo do samostalnog djelovanja svake napadačke kolone, napad nije bio organiziran i svi su se borili po svom nahođenju. Taj početni metež čini se da je ipak više zbunio lojaliste i njihove zapovjednike. Gdje god da je bojnik Ferguson organizirao otpor i protunapad kontinentalci bi se nakratko povukli, a napad bi uslijedio iz drugog smjera.

Bojnik Ferguson uspio je organizirati ukupno tri uspješna protunapada. Kod kontinentalaca je poginuo brigadir Williams, a brigadir McDowell je bio ranjen. Metež bitke potrajao je cijelih 65 minuta, kontinentalci su se nakon svakog protunapada lojalista raspršili po šumi i nastavili pucati iza svakog stabla, a potom bi 'grunuo' novi napad iz drugog smjera.

Lojalisti su pretrpjeli znatnije gubitke, pa su se pokušali predati, ali je bojnik Ferguson svojim mačem skidao bijele zastave svojih vojnika i tražio od njih da se nastave boriti i pokušavao ih je bodriti uzvikujući: 'Hurrah, hrabro dečki, pobjeda je naša!' Nekoliko vojnika i lojalista uz desetak časnika okupilo se oko bojnika Fergusona i pokušalo proboj, ali bojnik je pogođen i taj protunapad je slomljen.


pokušaj proboja bojnika Fergusona i britanskih lojalista

Nakon pogibije bojnika Fergusona najstariji časnik (po činu) kod lojalista bio je satnik Abraham DePeyster koji je preuzeo zapovijedanje i ubrzo istaknuo bijelu zastavu. No, sada kontinentalci bez obzira na bijelu zastavu (znak predaje na koji treba prestati svako daljnje bojno djelovanje) nastavljaju pucati u lojaliste koji odbacuju oružje.

Tog trenutka kontinentalci su počeli dovikivati lojalistima: 'Osveta za Buforda i njegove vojnike (Waxhaw Massacre)! Nema zarobljenika i nema predaje! Taj pokolj potrajao je 'srećom' svega nekoliko minuta koliko je trebalo da svijest kod kontinentalnih časnika ipak proradi. Prvi su reagirali brigadiri Campbell i Sevier koji su svojim tijelima stali štititi lojaliste koji su se predavali, potom je još nekoliko časnika istrčalo ispred pomahnitalih pripadnika kontinentalne milicije, a potom su i neki od kontinentalnih vojnika napokon shvatili da nije u redu pucati u protivnika koji se predaje.

Na kraju, lojalisti su izgubili 300-tinjak vojnika, još 163 ih je bilo ranjeno, a oko 700 ih je zarobljeno. Kontinentalci su imali 29 mrtvih i 58 ranjenih. Nakon bitke mrtvi su na brzinu pokopani u plitke grobove, ranjeni prikupljeni i ostavljeni u taboru, jer kontinentalci su se bojali da će ubrzo stići postrojbe lorda Cornwallisa.

Bojnika Fergusona, koji je na tijelu imao sedam smrtonosnih rana, omotali su u volovsku kožu i tako su ga pokopali.

srijeda, 28.12.2011.

Bitke američkog rata za nezavisnost

Bitka na King's Mountain – nastavak

Uvod u bitku – obostrane priprave

Dakle, zapovjednici kontinentalne milicije Virginie, Sjeverne i Južne Karoline nakon ozbiljnog shvaćanja prijetnje britanskog bojnika Fergusona okupili su sve svoje snage koje su narasle na oko 1100 pripadnika milicije koji su u povijesti zapamćeni kao 'Overmountain Men' (po pustinji zapadno od grebena Appalachian planine). Prvi susret i smotra 'Overmountain Men' bio je na Sycamore Shoals u blizini današnjeg grada Elizabethton (Tennessee) nadnevka 25. rujna 1780.

No, nakon ovoga kratkog predaha 'Overmountain Men' morali su ubrzano krenuti dalje, a sada je prijetila opasnost da se sukobe s pripadnicima plemena Cherokee čiju su zemlju trebali priječi. Sreća se ovaj puta osmjehnula pripadnicima 'Overmountain Men' jer je šogor brigadira Clevelanda, Joseph Martin (trgovao je s Cherokee, pa su mu oni i vjerovali), uspio dogovoriti slobodan prijelaz zemlje Cherokee.



Do 30. rujna 'Overmountain Men' izbili su na područje Burke County (Kvekerske livade) u Sjevernoj Karolini gdje su se spojili s 350 pripadnika milicije North Caroline koje je doveo brigadir Benjamin Cleveland. Tako je sada brojčana snaga kontinentalne milicije narasla na 1400 ljudi, a tim odredom zapovijeda čak pet brigadira što nije dobro vojnički gledano (mora biti samo jedan zapovjednik). Bez većih problema dogovoreno je da glavni zapovjednik bude brigadir William Campbell, a ostala četvorica bit će mu zamjenici i vodit će svoje odrede.

Odore kod pripadnika kontinentalnih milicija nije bilo, pa su se ljudi odjenuli po svom nahođenju. Oružje kontinentalaca također je bilo raznoliko, od lovačkog, otetog u Pennsylvaniji od njemačkih 'hessena', pa do indijanskih sjekirica. Na drugoj strani kod Torijevaca postoji nešto britanskih vojnih odora (crvenih vojničkih kaputa - mundira), a isto je stanje i s oružjem.

U međuvremenu, dva dezertera kontinentalaca prebjegla su k bojniku Fergusonu i obavijestili ga da se prema njemu kreću znatnije snage kontinentalnih milicija. Zašto je bojnik Ferguson čekao čak tri dana da nešto poduzme ostat će zauvijek nejasno. Naime, mogao se povući natrag prema nastupajućim odredima lorda Cornwallisa ili barem prema gradu Charlotte. No, on je ostao u taboru na Kraljevskoj planini i jedino što je uradio poslao je brzoteču (kurira) lordu Cornwallisu s molbom za pojačanjem. No, poruka će stići prekasno (dan nakon bitke).



Nadnevka 1. listopada bojnik Ferguson i dalje ostaje pasivan u North Carolina i poziva po drugi put kontinentalne milicije na predaju. Kontinentalci su sada napokon dobili točnu poziciju lojalista i o njihovoj brojčanoj snazi koja je također do 6. listopada narasla na oko 1500 ljudi. Problem kontinentalaca je bio što svi nisu imali konje (samo 900 njih bilo je na konjima), pa su oni poslani naprijed da zaustave daljnje kretanje lojalista. Cijelu noć 6. na 7. listopada padala je jaka kiša. Do ranog poslije podneva kontinentalci su uspjeli doseći padine Kraljevske planine.

Početak bitke – 1500 07LIS1780

Bitku je (napad) započelo onih 900 kontinentalaca koji su stigli na konjima (među njima bio je i John Crockett, otac Davy Crocketta kasnijeg heroja bitke kod Alama). Kontinentalci su ustrojili osam napadačkih skupina od 100 do 200 ljudi. Nadalje, bojnik Ferguson nije ništa poduzeo za osiguranje svog tabora. Nisu postavljena bojna osiguranja i nisu izgrađeni paljbeni položaji, a i on sam uopće nije svjestan da se u podnožju planine već nalaze napadačke kolone kontinentalaca. U taboru lojalista bilo je oko 1100 ljudi, a od toga samo oko 100-tinjak britanskih vojnika koji su pratili bojnika Fergusona na njegovoj misiji.



Kontinentalci su napad počeli napadačkim skupinama pod zapovijedanjem brigadira Seviera i Campbella i to uz pokliče koji su 'ledili krv u žilama'. Bile su to najdalje napadačke skupine. Britanski satnik DePeyster okrenuo se bojniku Fergusonu i rekao: 'Ovo su prijeteći vriskovi, ovo neće na dobro izaći, to su prokleta deranja gospodine bojniče!'. Ostalih sedam napadačkih skupina kontinentalaca vodili su brigadiri Shelby, Williams, Lacey, Cleveland, Hambright, Winston i McDowell i upravo ove napadačke kolone potpuno su iznenadile lojaliste (časnik lojalista Alexander Chesney kasnije je ispričao da uopće nisu ni slutili da su im kontinentalci tako blizu).

utorak, 27.12.2011.

Bitke američkog rata za nezavisnost

Bitka na King's Mountain – 7. listopad 1780.

Opća situacija krajem 1779. i početkom 1780.

Tijekom 1779. godine britansko zapovjedništvo u Američkim kolonijama promijenilo je svoje prvotne planove. Naime, britanska bojna djelovanja na sjeveru nisu polučila željene i očekivane rezultate, pa je novi plan bio pokušaj opetovanog pokoravanja Južnih kolonija. Tako su 'Britanske snage' stekle nadzor nad svim važnim točkama u Georgiji 'Peach State' (Država breskvi). 'Američke snage' (kontinentalci) poduzele su očajnički napad kako bi grad Savannah preotele Britancima, ali su odbijeni uz velike gubitke (uključujući pogibiju poljskog grofa Pulaski i narednika Jasper).

Tijekom 1780. britanski zapovjednik Sir Henry Clinton poduzeo je opsežnu i razarajuću opsadu grada Charleston u Južnoj Karolini (South Carolina). Dakle, jednostavno govoreći u Južnoj Karolini je istinski 'pakao', svaki djelić Južne Karoline je napadnut i opljačkan, a posebno se tijekom pljačke ističu 'britanski Amerikanci' (lojalisti Torijevci). Sve je kazivalo da su sve nade za 'kontinentalce' izgubljene.



Situacija pred bitku na King's Mountain

Okrutnost prema protivniku, odnos bez milosti i bestijalne pljačke kontinentalaca od strane britanskih lojalista (Torijevci) u Južnoj Karolini vrlo brzo će isprovocirati 'sličan odgovor' kontinentalaca, odnosno pripadnika kontinentalne milicije. Meni je ovdje osobno jako zanimljiv stav britanskih, ali i 'mladih' američkih (kontinentalnih) časnika. Naime, nakon nemilog događaja (bitke) i jedni i drugi, dakako više britanski, ogradili su se od postupaka svojih 'paravojnika' (pripadnika milicije).

Dakle, britanska 'gospoda časnici' ogradili su se na vrlo čudan način da je to bila bitka 'Amerikanaca međusobno' (britanski lojalisti i pripadnici kontinentalne milicije). To bi možda i donekle 'držalo vodu', ali zapovjednik britanskih lojalista je britanski časnik bojnik Patrick Ferguson koji je 22. svibnja 1780. imenovan Inspektorom britanskih (lojalista) paravojnika i kao takav imao je jasnu zapovijed: organizirati britanske lojaliste (Torijevce) na području 'kolonije Carolina Backcountry' i s tom snagom štititi lijevi bok lordu Cornwallisu i njegovim postrojbama. Da zaključim: ovo je vojna zapovijed s točnom misijom i zadaćom i tu više nema nikakvog govora o kojekakvim 'paravojnicima', jer tom zapovijeđu svi britanski lojalisti postaju vojnici uključeni u ratni sukob.

Idemo dalje, ali sada na kontinentalce, odnosno američke vojne zapovjednike. Njihova obrana (ponašanja pripadnika kontinentalne milicije tijekom i nakon bitke) također je na 'klimavim nogama'. Naime, nikakva osveta vojnicima tijekom bitke nije dopuštena, pa nekakvi izgovori poput: 'Torijevci su tijekom bitke kod Waxhawsa ('Waxhaw Massacre', ili 'Buford Massacre' koji se dogodio 29. svibnja 1780.) postupali slično, te Torijevci su pljačkali imovinu kontinentalaca … ne dolaze u obzir i 'ne piju vodu'.

No, dobro, da ja napokon i opišem to što se dogodilo tijekom bitke na 'Kraljevskoj planini' (King's Mountain).

Uvod u bitku – premještanje i zauzimanje pozicija

Već 2. rujna 1780. bojnik Ferguson okupio je oko 1000 britanskih lojalista i krenuo u hodnju na zapad prema gorju Appalachian (današnja granica država Tennessee i North Carolina) gdje je stigao oko 10. rujna. Po dolasku bojnik Ferguson je zapovjedio da se podigne tabor na platou 'King's Mountain' s osloncem na grad Gilbert Town. Odatle je on osobno uputio vrlo provokativnu poruku zapovjednicima kontinentalnih milicija Sjeverne i Južne Karoline: 'Položite oružje ili ću u vašu zemlju doći 'ognjem i mačem'.

Zapovjednici kontinentalne milicije Sjeverne Karoline, brigadiri Isaac Shelby i John Sevier, ozbiljno su shvatili prijeteću poruku bojnika Fergusona, pa su u pomoć pozvali i zapovjednike kontinentalnih milicija Južne Karoline i Virginie. Brigadir William Campbell odazvao se sa svojom milicijom Virginie, a isto tako i brigadir Benjamin Cleveland obećao je da će dovesti svoju miliciju Južne Karoline.

nedjelja, 25.12.2011.

Bitke Američkog rata za nezavisnost

Bitka kod Camdena – 16. kolovoz 1780.

Pripreme za predstojeću bitku

Nakon što su britanske snage prešle rijeku Pee Dee naletjele su na kontinentalnu miliciju North Caroline (oko 2000 vojnika) pod zapovjedništvom brigadira James Caswella. Kontinentalni general Horatio Gates (heroj bitke kod Saratoge) sada raspolaže s vojskom od ukupno 4500 regulara i pripadnika milicije.

No, ja moram skrenuti pozornost na film 'Patriot' u kojem je prikazana scena filma iz bitke kod Camdena, jer tamo se lijepo vidi da su svi kontinentalci odijeveni u plave odore regulara. To zapravo nije bilo tako, jer regulari su samo iz 1. i 2. pukovnije 'Maryland' i pukovnije 'Deleware', a ostalo su neuvježbani, vrlo loše opremljeni i skroz nepripremljeni pripadnici milicije, North Caroline i Virginie, za predstojeću bitku.

Nadalje, general Gates može računati na samo 3700 vojnika spremnih za bitku, jer oko 800 kontinentalaca i pripadnika milicije je bolesno, iscrpljeno i izgladnjelo. Neoprezni general Gates, bez da je prikupio podatke o britanskim snagama i njihovim trenutnim položajima, je i dalje uvjeren da je brojčano nadmoćan.

Da bi stvar po kontinentalce bila još gora, britanski zapovednik lord Cornwallis nije stao kod Camdena većje produžio naprijed. Do prvih bojnih kontakata doći će 15. kolovoza, ali će se obije strane povući i bitku zapodjenuti ujutro 16. kolovoza 1780.



Razmještaj za bitku i početak bitke

Kod postavljanja bojnog složaja za bitku general Gates opet čini tešku i neoprostivu grešku koja će ga koštati poraza. Naime, general Gates ne sluša prijedloge svojih podređenih zapovjednika, pa na desno krilo stavlja najbolje što ima, a to su regulari 2. pukovnije 'Maryland' pod zapovjedništvom brigadira baruna Johann de Kalba. Lijevo, odmah do njih, postavlja regulare pukovnije 'Deleware' pod zapovjedništvom brigadira Vaughana, a regulare 1. pukovnije 'Maryland' pod zapovjedništvom brigadnog generala William Smallwooda stavlja u pričuvu iza razmještaja 2. pukovnije 'Maryland' i pukovnije 'Deleware'.

Gotovo je sigurno da su kontinentalci ovdje najjači, jer regulari su najvrijednije što imaju. No, lijevo krilo kontinentalaca general Gates slaže od pripadnika milicija North Caroline i Virginie, a to su neuvježbani, vrlo loše opremljeni i skroz nepripremljeni pripadnici milicije. Istina, general Gates tu je postavio i svoje nešto iskusnije linijsko pješaštvo i konjanički odred 'draguna' pod zapovjedništvom iskusnog brigadira Charles Armanda, no, 'draguni' će malo što moći učiniti bez istinske i snažne potpore pješaštva.

Na drugoj strani, kod Britanaca, lord Cornwallis također neoprezno gradi svoj bojni složaj, ali će uvježbanost britanskih vojnika spasiti njegovu neopreznost. Naime, lord Cornwallis također na svoje lijevo krilo 'gura' najslabije što ima, a to su lojalisti iz North Caroline i dragovoljci iz Irske pod zapovjedništvom lorda Rawdona, pa će se oni tako naći ispred kontinentalnih regulara. Na svojem desnom krilu lord Cornwallis postavio je svoje 23. i 33. pješačku pukovniju pod zapovjedništvom brigadira James Webstera.
U pričuvi, lord Cornwallis ostavio je iskusne 'highlandere' iz 71. brdske pješačke pukovnije i 'zelene dragune' pod zapovjedništvom brigadira Tarletona. Bojište je bilo izuzetno nepovoljno, jer to je močvarama ograničeno usko šumovito područje.

Tijek bitke

Bitka je započela u jutarnjim satima s prvim zrakama svijetlosti, a prvi su u napad krenuli Britanci. Možete li samo zamisliti iznenađenje koje su doživjeli nepripremljeni i neuvježbani pripadnici kontinentalne milicije kada su ispred sebe ugledali gotovo 2000 britanskih pješaka i konjanika koji se kreću u strašnom i prijetećem redu prema njima. Upravo na tom mjestu započeo je i britanski glavni napad.

Istodobno u napad su krenuli i kontinentalni regulari 2. pukovnije 'Maryland' i pukovnije 'Deleware'. Kada su britanski pješaci ispalili plotun u bojni složaj pripadnika milicija North Caroline i Virginia više nisu punili oružje, nego su krenuli u juriš bajunetama. Ovo je potpuno demoraliziralo prvo pripadnike milicije 'Virginia', a potom i 'North Carolina', pa su oni stali u panici napuštati bojište bez ispaljenog metka.

Neočekivani 'bijeg' pripadnika milicije za sobom je povukao i kontinentalno linijsko pješaštvo, a potom i kontinentalne 'dragune'. Tako je sada lijevi bok, kontinentalnih regulara koji su razbili složaj britanskih lojalista i dragovoljaca, ostao opasno otkriven.

Nije trebalo dugo čekati da iskusni britanski zapovjednik Webster shvati što se dogodilo, pa kako ispred njega više nije bilo pripadnika kontinentalne milicije, on je okrenuo svoj složaj i udario u otkriveni bok kontinentalnih regulara. Za očekivati je bilo da je to kraj bitke i da će se kontinentalni regulari povući, ali oni su stali pružati snažan otpor na veliko iznenađenje britanskih vojnika koji ovo nisu očekivali.

No, kada su u bitku ušli britanski konjanici (Tarletonovi 'zeleni draguni') kontinentalni regulari morali su se početi povlačiti. Zapovjednik 2. pukovnije 'Maryland' barun Johann de Kalb zadobio je čak jedanaest prostrijelnih rana, ali je odbio napustiti bojište. Britanci su ga ranjenog zarobili, a on je nakon dva dana podlegao ranama. Britanski vojnici cijenili su njegovu hrabrost i pokopali ga uz najveće vojne počasti.

Sam general Gates u početku bitke pokušao je konsolidirati pripadnike milicije i vratiti ih u bitku, ali kada to nije uspio i on se povukao, te na bojištu ostavio svoje hrabre regulare. Kontinentalci su pretrpjeli teške gubitke od oko 800 poginulih i ranjenih, te oko 1000 zarobljenih regulara. Izgubili su 8 velikih topova i gotovo cijelu borbenu komoru. Britanci su izgubili oko 350 vojnika (preciznije 68 poginulih, 250 ranjenih i 11 nestalih).

Nakon poraza kod Camdena general Gates je smijenjen sa zapovjedne dužnosti, a zapovjedništvo je preuzeo general bojnik Nathanael Greene.

ovo je samo eksperimentalno:

predaja britanske 225. pješačke pukovnije

<	prosinac, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!