Marketing
Bitke američkog rata za nezavisnost
Bitka na King's Mountain – nastavak
Uvod u bitku – obostrane priprave
Dakle, zapovjednici kontinentalne milicije Virginie, Sjeverne i Južne Karoline nakon ozbiljnog shvaćanja prijetnje britanskog bojnika Fergusona okupili su sve svoje snage koje su narasle na oko 1100 pripadnika milicije koji su u povijesti zapamćeni kao 'Overmountain Men' (po pustinji zapadno od grebena Appalachian planine). Prvi susret i smotra 'Overmountain Men' bio je na Sycamore Shoals u blizini današnjeg grada Elizabethton (Tennessee) nadnevka 25. rujna 1780.
No, nakon ovoga kratkog predaha 'Overmountain Men' morali su ubrzano krenuti dalje, a sada je prijetila opasnost da se sukobe s pripadnicima plemena Cherokee čiju su zemlju trebali priječi. Sreća se ovaj puta osmjehnula pripadnicima 'Overmountain Men' jer je šogor brigadira Clevelanda, Joseph Martin (trgovao je s Cherokee, pa su mu oni i vjerovali), uspio dogovoriti slobodan prijelaz zemlje Cherokee.
Do 30. rujna 'Overmountain Men' izbili su na područje Burke County (Kvekerske livade) u Sjevernoj Karolini gdje su se spojili s 350 pripadnika milicije North Caroline koje je doveo brigadir Benjamin Cleveland. Tako je sada brojčana snaga kontinentalne milicije narasla na 1400 ljudi, a tim odredom zapovijeda čak pet brigadira što nije dobro vojnički gledano (mora biti samo jedan zapovjednik). Bez većih problema dogovoreno je da glavni zapovjednik bude brigadir William Campbell, a ostala četvorica bit će mu zamjenici i vodit će svoje odrede.
Odore kod pripadnika kontinentalnih milicija nije bilo, pa su se ljudi odjenuli po svom nahođenju. Oružje kontinentalaca također je bilo raznoliko, od lovačkog, otetog u Pennsylvaniji od njemačkih 'hessena', pa do indijanskih sjekirica. Na drugoj strani kod Torijevaca postoji nešto britanskih vojnih odora (crvenih vojničkih kaputa - mundira), a isto je stanje i s oružjem.
U međuvremenu, dva dezertera kontinentalaca prebjegla su k bojniku Fergusonu i obavijestili ga da se prema njemu kreću znatnije snage kontinentalnih milicija. Zašto je bojnik Ferguson čekao čak tri dana da nešto poduzme ostat će zauvijek nejasno. Naime, mogao se povući natrag prema nastupajućim odredima lorda Cornwallisa ili barem prema gradu Charlotte. No, on je ostao u taboru na Kraljevskoj planini i jedino što je uradio poslao je brzoteču (kurira) lordu Cornwallisu s molbom za pojačanjem. No, poruka će stići prekasno (dan nakon bitke).
Nadnevka 1. listopada bojnik Ferguson i dalje ostaje pasivan u North Carolina i poziva po drugi put kontinentalne milicije na predaju. Kontinentalci su sada napokon dobili točnu poziciju lojalista i o njihovoj brojčanoj snazi koja je također do 6. listopada narasla na oko 1500 ljudi. Problem kontinentalaca je bio što svi nisu imali konje (samo 900 njih bilo je na konjima), pa su oni poslani naprijed da zaustave daljnje kretanje lojalista. Cijelu noć 6. na 7. listopada padala je jaka kiša. Do ranog poslije podneva kontinentalci su uspjeli doseći padine Kraljevske planine.
Početak bitke – 1500 07LIS1780
Bitku je (napad) započelo onih 900 kontinentalaca koji su stigli na konjima (među njima bio je i John Crockett, otac Davy Crocketta kasnijeg heroja bitke kod Alama). Kontinentalci su ustrojili osam napadačkih skupina od 100 do 200 ljudi. Nadalje, bojnik Ferguson nije ništa poduzeo za osiguranje svog tabora. Nisu postavljena bojna osiguranja i nisu izgrađeni paljbeni položaji, a i on sam uopće nije svjestan da se u podnožju planine već nalaze napadačke kolone kontinentalaca. U taboru lojalista bilo je oko 1100 ljudi, a od toga samo oko 100-tinjak britanskih vojnika koji su pratili bojnika Fergusona na njegovoj misiji.
Kontinentalci su napad počeli napadačkim skupinama pod zapovijedanjem brigadira Seviera i Campbella i to uz pokliče koji su 'ledili krv u žilama'. Bile su to najdalje napadačke skupine. Britanski satnik DePeyster okrenuo se bojniku Fergusonu i rekao: 'Ovo su prijeteći vriskovi, ovo neće na dobro izaći, to su prokleta deranja gospodine bojniče!'. Ostalih sedam napadačkih skupina kontinentalaca vodili su brigadiri Shelby, Williams, Lacey, Cleveland, Hambright, Winston i McDowell i upravo ove napadačke kolone potpuno su iznenadile lojaliste (časnik lojalista Alexander Chesney kasnije je ispričao da uopće nisu ni slutili da su im kontinentalci tako blizu).
Post je objavljen 28.12.2011. u 21:53 sati.