Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu
subota, 23.04.2011.
Bitke američkog rata za nezavisnost
Bitka (zasjeda) kod Oriskanya – 6. kolovoz 1777.
Dakle, namjera Britanaca, a samim time i zapovijedi generala Barry St. Legera bile su kristalno i zorno jasne i razumljive. On je trebao dolinom Mohawk Rivera svojim postrojbama izbiti pred grad Albany i tamo se spojiti sa snagama generala Burgoynea.
Nadalje, dolina Mohawk Rivera bila je izuzetno plodna i pogodna za poljoprivredu, pa je kao takva i bila glavna žitnica 'kontinentalaca' koja je hranila kompletnu Kontinentalnu vojsku. Zapovjednik britanskih snaga koje su trebale zauzeti tu plodnu dolinu bio je general Barry St. Leger veteran ratova s Indijancima i Francuzima.
Kod britanske kanadske utvrde fort Oswego generalu St. Legeru pridružilo se oko 100-tinjak kanadskih rendžera (torija) pod zapovjedništvom brigadira Butlera (ponekad ove rendžere povijest bitaka pamti i kao 'Butlerovi rendžeri'), te oko 1000 ratnika Irokeza (Seneca, Onondaga, Mohikanaca i Cayuga).
Nadnevka 3. kolovoza 1777., te britanske mješovite snage (britanski regulari, Hessianci, Irokezi i torije), njih sveukupno oko 3000, izbile su pred utvrdu 'kontinentalaca' fort Stanwix. Ujutro 4. kolovoza 1777. kontinentalni general Nicholas Herkimer krenuo je s oko 800 pripadnika milicije iz županije Tryon prema utvrdi fort Stanwix kao pojačanje za utvrdu.
iako teško ranjen general Herkimer nije napustio bitku već hrabro izdaje zapovjedi svojim podređenim časnicima i tako konsolidira redove milicije koju je zahvatila panika nakon upada u zasjedu
Nadnevka 5. kolovoza 1777. general Herkimer sa svojom postrojbom stiže blizu Oriskanya te tu noć pripadnici kontinentalaca koriste za odmor u selu Oneida, a stražu i osiguranje pruža im 60-tak ratnika Oneida iz klana 'Medvjed'. Ujutro 6. kolovoza general Herkimer skupio je svoje časnike i želio je napraviti plan za deblokadu utvrde fort Stanwix.
Međutim, neuvježbani i nekompetentni zapovjednici pripadnika milicije prozivaju generala Herkimera i dobacuju mu da je kukavica, te da bi ih trebao što prije povesti cestom do utvrde. Nakon nekog vremena general pristaje i kreće bez plana u hodnju prema utvrdi, ali u zao trenutak.
shema zasjede i bitke kod Oriskanya
Na staroj vojnoj cesti koja je vodila prema utvrdi već je bila postavljena zasjeda u obliku udice, a istu je postavilo oko 700 pripadnika kanadskih torija i Irokeza. Mjesto za zasjedu mudro je izabrao poglavica Mohikanaca Joseph Brant, jer na dvije milje zapadno od Oriskanya cesta ulazi s jedne strane u klanac, a s druge strane je močvarno šumsko tlo.
Ne sluteći nikakvu opasnost kontinentalci su uletjeli nespremni u zasjedu, a vidjevši lagan plijen i pripadnike milicije u panici Irokezi su pojurili sa svojih položaja na samu cestu. Razvilo se nekoliko odvojenih bitaka tipa 'kontinentalci protiv britanskih regulara', 'kontinentalci protiv Irokeza', 'Irokezi (Mohikanci i Senece) protiv Irokeza (Oneida)', 'kontinentalci protiv torija' …
'kontinentalna milicija' pokušava odbiti nalet kanadskih torija i britanskih regulara
Bitka se zapravo pretvorila u veliku 'klaonicu', a posebno nakon što je pred kraj dana pala jaka kiša i smočila barut pušaka, pa su u prvi red došla hladna oružja poput vojničkih bajuneta, raznih vojničkih i lovačkih noževa, mačeva i tomahawka.
Bitka ja završila neriješeno, jer i jedna i druga strana povukle su se iz nje nakon pretrpljenih strahovitih gubitaka. Kontinentalci i Oneide izgubili su oko 650 ljudi, a Britanci, torijevci i Irokezi oko 500 ljudi (mrtvi, ranjeni, zarobljeni i nestali).
sve s ispremiješalo tijekom bitke kod Oriskanya i bitka je postala strašna i krvava 'klaonica'
Tijekom bitke general Herkimer zadobio je tešku ranu šest centimetara ispod koljena, ali se nije dao izvući iz bitke bez obzira što su njegovi časnici insistirali, a ratnici Oneida bili spremni da ga iznesu kroz protivničke redove. General je svojim ostankom na bojištu zapravo i konsolidirao redove 'kontinentalaca' koji su se okupljali oko njega pokušavajući ga zaštititi.
Hrabri general Herkimer umro je od zadobivene rane samo deset dana nakon krvave bitke kod Oriskanya koja je zapravo zaštitila dolinu Mohawk Rivera od upada britanskih postrojbi koje su zadržane kod utvrde fort Stanwix, a kasnije i doprinijela pobjedi 'kontinentalaca' kod Saratoge, jer general St. Leger zadržan na tom mjestu nije na vrijeme stigao u bitku.
| < | travanj, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Opis bloga
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
O vojnicima, dočasnicima i časnicima
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
O ratovima
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Athumanunhova promišljanja
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!