Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

petak, 22.04.2011.

Bitke američkog rata za nezavisnost

Opsada utvrde fort Stanwix – 02. kolovoz do 22. kolovoz 1777.

Britanska utvrda fort Stanwix pala je u ruke 'kontinentalaca' 12. srpnja 1776. 'Kontinentalci' inženjerci odmah su počeli rekonstrukciju utvrde i preimenovali je u utvrdu fort Schuyler, ali mnogi je dalje nazivaju 'Fort Stanwix', a kao takva ući će i u povijest bitaka Američkog rata za nezavisnost.

Utvrda je ključna točka obrane 'kontinentalaca' u dolini Mohawk River i ona je glavna zaprijeka prodoru britanskih postrojbi dolinom Mohawk Rivera prema gradu Albany, a kao takva predstavlja vrata i ključ za poljoprivredno bogato zemljište (žitnica 'kontinentalaca') koje hrani cijelu Američku kontinentalnu vojsku.


utvrda fort Stanwix (fort Schuyler) danas predivno restaurirana i uređena čuva uspomene na herojske bitke mladih američkih regulara

Tijekom travnja 1777. godine zapovjedništvo nad utvrdom dobiva kontinentalni časnik brigadir Peter Gansevoort zapovjednik kontinentalne 3. pješačke pukovnije New York. Tako zapravo regulari 3. pješačke pukovnije New York postaju stalna posada utvrde.


mladi regulari 3. pješačke pukovnije New York hrabro su obranili svoju utvrdu i značajno doprinjeli pobjedi 'kontinentalaca' kod Saratoge

Izvidnici iz plemena Oneida (Indijanci saveznici 'kontinentalaca) uočili su pokrete britanskih postrojbi, kanadskih rendžera (torija, torijevci) i Indijanaca Irokeza odanih britanskoj kruni, te upozoravaju brigadira Gansevoorta na moguću opasnost od opsade.

Britanska glavna snaga za opsadu utvrde fort Stanwix su britanski regulari iz sastava kraljevske 8. pješačke pukovnije (oko 750 vojnika) uz potporu kanadskih rendžera i Irokeza (negdje oko 800 ljudi zajedno).


ratnik iz plemena Oneida (saveznici 'kontinentalaca') značajno pak su doprinjeli u tomu da regulari 3. pješačke pukovnije New York uspiju obraniti svoju utvrdu (ti hrabri ratnici Oneide bili su vješti izvidnici, dobri stražari i izvrsni borci)

Na drugoj strani utvrdu brani također pukovnija regulara iz sastava kontinentalne 3. pješačke pukovnije New York (oko 750 vojnika), a u pomoć im je trebalo stići pojačanje koje je vodio kontinentalni general Nicholas Herkimer (oko 800 pripadnika milicije i Oneida).

Međutim, pojačanje koje je vodio general Herkimer upalo je kod Oriskanya u vješto postavljenu zasjedu Irokeza (Mohikanci i Senece) i kanadskih torija (Butlerovi rendžeri), te se kod Oriskaniya razvila najdramatičnija i najkrvavija bitka cijelog Američkog rata za nezavisnost (po broju poginulih vojnika učesnika u bitci).


pripadnici plemena Seneca i kanadski torije borili su se na strani Britanaca

Opsada utvrde produžena je do 22. kolovoza 1777. kada je utvrdi u pomoć stigao kontinentalni general Benedict Arnold sa 700 kontinentalnih regulara, 200 pripadnika milicije Massachusetts i 100-tinjak ratnika Oneida.

Utvrda fort Stanwix (fort Schuyler) u potpunosti je izvršila svoju misiju i zadaću, jer britanski general St. Leger nikada nije stigao do grada Albanya sa svojim postrojbama, a to pak će Britanci platiti porazom generala Burgoynea kod Saratoge.


britanski regulari imali su pak pomoć lojalnih Irokeza (Mohikanci i Senece), te kanadskih rendžera (torijevaca)

Naime, general St. Leger pogrešno je bio uvjeren da će se utvrda fort Stanwix predati poput 'sestrinske' utvrde fort Ticonderoga. Branitelji utvrde fort Stanwix kontinentalni regulari iz sastava kontinentalne 3. pješačke pukovnije New York uz požrtvovanu, nesebičnu i svestranu potporu ratnika Oneida hrabro su branili i obranili svoju utvrdu.

Gubitci Britanaca tijekom opsade utvrde bili su: 5 poginulih, 47 ranjenih i 41 zarobljenih, a torije, Mohikanci i Senece zajedno imali su: 32 poginula i 34 ranjenih. Gubitci 'kontinentalaca' iznosili su: 7 poginulih, 18 ranjenih i 9 zarobljenih.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!