Uporaba strateških (teških) bombardera za zračnu potporu postrojbama KoV tijekom 2. Svjetskog rata
Strateško bombardiranje i uporaba strateških bombardera u potpori postrojbi KoV jedna je od najznačajnijih zadaća zrakoplovstva u potpori postrojbi KoV. Tako su upravo strateški bombarderi usporili njemačke pričuve koje su kretale prema crti bojišnice u Normandiji tijekom 1944. Isto tako njemački strateški bombarderi za daleka bombardiranja uništili su jedino britansko uporište KoV na norveškom tlu 1940. i tako omogućili njemačkim postrojbama KoV da se neometano prevoze i iskrcavaju iz brodova. Na Pacifiku pak skoro sve operacije, od Solomonskih otoka do Okinave, obiluju svijetlim primjerima uporabe strateških bombardera u potpori postrojbi KoV. No, na taktičkim dubinama ti strateški bombarderi za daleko bombardiranje nisu baš tako uvijek učinkoviti. Naime, američka 5. zračna armija četveromotornih bombardera tijekom bombardiranja grada Bambam na Filipinima prekasno je dobila informaciju da su grad već zauzele američke kopnene postrojbe. Bombe su padale, ali srećom američki vojnici dobro su se sklonili i nisu pretrpjeli gubitke. Te sreće nisu bili britanski i kanadski vojnici tijekom bitaka u Normandiji 1944. kada ih je gotovo 'pomlatilo' njihovo bombardersko zrakoplovstvo, naravno, greškom ih zamijenivši za njemačke vojnike. Britansko zrakoplovstvo oduvijek je i strahovalo tijekom uporabe strateških bombardera za blisku potporu postrojbi KoV, pa je oduvijek više voljelo te bombardere slati daleko na protivničku dubinu u razaranje njegovih strateških ciljeva. Američko i njemačko zrakoplovstvo tu su bili mnogo elastičniji, ali dok su Amerikanci to radili besprijekorno, Nijemci su to mogli raditi samo s dvomotornim bombarderima koji su ionako bili u ustroju nekog od korpusa KoV, pa ta veza i nije predstavljala baš neki problem. Athumanunh bi silno volio znati da li je general Montgomeri požalio što je pozvao u pomoć strateške bombardere da mu pomognu slomiti njemački otpor na crti bojišnice kod Canea. Naime, doletjelo je čak 450 američkih bombardera koji su istresli svoje ubojite terete na njemačke položaje. Iako su njemačke postrojbe pretrpjele znatnije gubitke, a neke su i izbačene iz operativne uporabe zbog tih gubitaka, američke kopnene postrojbe nisu se mogle pomaknuti ni metar, bez obzira što im više nitko nije pružio otpor. Što se dogodilo? Bombarderi su ispustili toliko veliki broj teških bombi da su ceste i okolni tereni bili potpuno razrušeni, zakrčeni hrpama materijala i porušenih stabala. Dalje se nije moglo sve dok američki inženjerci nisu barem malo raskrčili teren i ceste, a to pak je opet dalo vremena da se njemačke postrojbe preslože i popune. Na kraju, iako su teški strateški bombarderi znatno doprinijeli slamanju njemačkog otpora u Francuskoj, oni su isto tako pričinili strašna razaranja civilnom stanovništvu koje je ionako bilo napaćeno svih tih ratnih godina. Vojnički rečeno bilo je tu prekomjerne uporabe strateških bombardera čiji piloti uopće nisu razlikovali, ali ni birali ciljeve. Oni su jednostavno ispred svojih kopnenih postrojbi polagali 'tepihe bombi' bez obzira radi li se o gradu, selu ili otvorenom terenu. To više nije bilo vojničko ekonomično bombardiranje, već se to slobodno može nazvati rasipničko i beskorisno, čak i glupo, jer čemu razarati nepotrebno, a nepotrebno je doista i bilo, jer su se njemačke postrojbe brzo izvlačile i povlačile. Slično se dogodilo i s bombardiranjem Monte Casina, ali tu su čak i sami piloti postali cinični, pa su sebe nazivali 'beskorisnim zadimljivačima'. Naime, bombardiranjem i mitraljiranjem samostana Monte Casina uopće nije polučen nikakav vojnički uspjeh, jer sve njemačke crte bile su zapravo oko Monte Casina i nijedna njemačka postrojba nije se branila iza samih zidina samostana. Nadalje, toliki broj bombardera i tolike količine bombi bačene u prazno traže i velike financijske izdatke, a čak i američka privreda to je znala osjetiti pred kraj 2. Svjetskog rata. Zato je po Athumanunhu bolje uporabiti veći broj izvidničkih zrakoplova koji će otkriti unosne i ključne prave vojničke ciljeve.
< | srpanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!