Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

subota, 28.06.2008.

Athumanunhova promišljanja

Zrakoplovne rakete tijekom 2. Svjetskog rata

Raketa je, dakako, imala višestruku primjenu i postizala značajnije uspjehe kako na Europskom tako i na Pacifičkom ratištu. Raketa se rabila protiv brodova, tenkova i radarskih postaja. Američko zrakoplovstvo u Kini je prvi put uporabilo rakete kalibra 110 mm protiv japanskih ciljeva na zemlji koji su odstupali. U drugoj polovici 1944. američki lovci bombarderi tipa 'Republic P 47 Thunderbolt' uporabili su rakete na Sredozemnoj bojišnici protiv njemačke Keselringove armije, a iste godine protiv japanskih postrojbi rakete su uporabili i američki zrakoplovi bombarderi tipa 'North American B 25 Mitchel'. Tijekom ljeta 1944. u operacijama kroz sjevernu Francusku eskadrile zrakoplova tipa 'Hawker Typhoon', 'North American P 51 Mustang' i 'Republic P 47 Thunderbolt' naoružane raketama postizale su velike uspjehe protiv odstupajućih njemačkih oklopnih divizija što je rezultiralo brzim prodorom anglo-američkih oklopnih postrojbi. Iako Athumanunh vjeruje da su podaci o uništenim njemačkim tenkovima, što su izazvale rakete, sigurno 'napuhani' i pretjerani, povjerenje u raketu kao oružje silno je poraslo. No, Athumanunha opet čudi što rakete, kao PT oružje, nisu bile uporabljene još početkom 2. Svjetskog rata. Naime, još prije 1. Svjetskog rata, švedski vojni konstruktor pukovnik Unge, konstruirao je zračna torpeda koja su se lako ispaljivala iz zrakoplova. Iako ta torpeda nisu izazivala nikakve dodatne trzaje, ona su bila jako neprecizna. No, unatoč svemu, njemački Krup (iz Essena) otkupio je patent pukovnika Ungea, ali ga nije nikada uporabio. Rakete švedskog pukovnika Ungea bile su teške oko 50 kg i imale su domet do 5000 m, ali Nijemci nikako nisu mogli povećati točnost pogodaka, pa su na kraju od njih i odustali. Tek 1943. njemačko zrakoplovstvo okrenulo se opet raketi, ali u obliku bacača raketa kalibra 210 mm. Ipak njemački stručnjaci postigli su manje uspjeha od britanskih i američkih u pogledu razvoja raketa. Ti njemački zrakoplovni bacači kratko vrijeme rabljeni su za borbu protiv američkih 'tvrđava' (Boeing B 17 Flying Fortress i Boeing B 29 SuperFortress) i bombardera tipa 'Consolidated B 24 Liberator'. Pojedine njemačke eskadrile postigle su velike uspjehe s tim bacačima raketa i tijekom bitke kod Salerna. Dugo Athumanunhu nije bilo jasno zašto njemački zrakoplovi nisu rabili te bacače i u bitkama za Normandiju, a onda je došao do podataka da su američki zrakoplovi tipa 'Republic P 47 Thunderbolt' i 'North American P 51 Mustang', koji su štitili svoje bombardere tijekom bombardiranja Njemačke, zapravo poobarali njemačke pilote koji su bili obučeni u rukovanju tim raketama, a mladi njemački piloti novaci još uvijek u to vrijeme nisu bili osposobljeni za njihovu uporabu. Ipak Athumanunhu ostaje krajnje nepoznato što li se dogodilo Sovjetima koji su imali preko 20 000 zrakoplova, a nisu ni na jedan pokušali ugraditi rakete? Možda su Sovjeti bili zadovoljni svojim zrakoplovom tipa 'Ilyushin IL 2 Sturmovik' koji je djelovao raketnim zrnima protiv tenkova. No, opet Athumanunhu je poznato da su Sovjeti raketna zrna uporabili još tijekom 1941. godine i to da su Amerikanci i Britanci bili jako zainteresirani za njih, ali im Sovjeti nikada nisu ustupili ništa o njihovom razvoju, a isto tako i kasnije zaplijenjena njemačka izvješća govore o ne baš pretjeranim gubicima tenkova od Sovjetskih raketnih zrna. Zorno to prikazuje i podatak da su na sovjetskim lovcima bombarderima tijekom 1944. i 1945, ugrađivani dva, pa i četiri topa kalibra od 30 do 37 mm, a i sama američka kompanija Bell koja je po narudžbi Sovjeta proizvela zrakoplove tipa 'Bell P 39 Aircobra i Kingcobra' u tim narudžbama dobila zahtjev za ugradnju topova, a ne raketa. Kako ex SSSR nije uspio proizvesti uspješno raketno zrno i dobar protutenkovski zrakoplov (razarač tenkova), ipak je u nečim prednjačio. Naime, njegovi spori i zastarjeli lovci bombarderi, te školski zrakoplovi dvokrilci tipa 'Po 2', kojima su upravljale žene piloti, u noćnim iznenadnim napadima na njemačke premorene postrojbe (premorene od dnevnih teških bitaka) izazivali su gotovo paniku kod usnulih vojnika. Tek nakon što su godinu dana trpjeli i izvlačili 'deblji kraj' Nijemci su napokon odgovorili Sovjetima svojim školskim dvokrilcima tipa 'Arado' i 'Heinkel', prenamjenjenim u noćne bombardere. Na kraju kada su Nijemci bili prisiljeni preimenovati svoje dnevne precizne bombardere tipa 'Focke Wulf 189' (nasljednik proslavljenog Henschela 126) i 'Junkers Ju 87 Stuka' u noćne bombardere, bilo je zorno da je njemačko zrakoplovstvo na koljenima. Dobro, to bi bilo to, a drugi put još nešto o uporabi strateških (teških) bombardera za potporu postrojbama KoV.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!