Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

nedjelja, 15.06.2008.

Athumanunhova promišljanja

Uporaba zračno-desantnih i padobranskih postrojbi u bitkama 2. Svjetskog rata

Ponekad se padobranci sretnu i s problemima koje im mogu donijeti meteo uvjeti, a posebno kada njihovi prijevozni zrakoplovi i zračne jedrilice lete iznad mora gdje mogu iznenada uletjeti u područja jakih vjetrova. Nešto slično dogodilo se tijekom zračnog desanta na otok Koregidhor (Filipini) 1945. godine. Oko 2000 američkih padobranaca bačeno je na malo područje spuštanja koje se nalazilo jako blizu mora, a u cilju potpore pomorskom desantu kod San Josea. Operacija je bila krajnje rizična, jer tu pušu opasni vjetrovi, postoje opasne litice, ali na kraju padobranci su od svega toga imali samo 10 posto povrijeđenih, a planeri operacije planirali su da će ih biti barem 20 posto. Ti padobranci zaobišli su snažnu japansku utvrdu koja je čuvala komunikacijsko čvorište u dolini otoka. General McArtur nakon uspjeha padobranaca zadovoljno je izjavio:'Koregidhor ulazi u povijest bitaka kao dokaz da je vrijeme stalnih utvrda zauvijek prošlo.' Nadalje, u američkim napadima na otok Luson (Filipini) samo mjesec dana prije napada na Koregidhor padobranci američke 11. zračno-desantne divizije zauzeli su vrlo važno raskršće putova. To je bila ograničena akcija, jer spustila se samo jedna padobranska pukovnija, a sve poradi bojazni zapovjednika kopnenih postrojbi koje su provodile operaciju na tom području. Naime, taj zapovjednik bio je protiv veće uporabe padobranaca, pa je odlučio spustiti samo jednu pukovniju i to na udaljenost jednodnevne hodnje od njegovih postrojbi. Taj zapovjednik dobro je donio odluku, jer tijekom samog iskakanja padobranci su izgubili vezu, pa su se mnogi od njih spustili daleko od planiranih područja doskoka. Ipak padobranski časnici uz velike poteškoće skupili su svoje padobrance i uspjeli su zauzeti ključne objekte, ali opet, po Athumanunhu, samo zato što je japanski otpor bio preslab. Na kraju je ta operacija polučila izvanredne rezultate, jer je nastupanje prema Manili bilo brže nego se to očekivalo. Nadalje, tijekom zračnog desanta na Siciliju 1943. morski vjetrovi i drugi nepovoljni meteo uvjeti zamalo su upropastili operaciju padobranaca. No, po Athumanunhu, još je tu bilo nešto što je svemu tomu doprinjelo. Bilo je to, po Athumanunhu, neoprostivo angažiranje mladih i neiskusnih pilota zrakoplova i zračnih jedrilica. Snažan jugoistočni vjetar u jednom trenutku dostigao je olujnu snagu, pa je skrenuo zrakoplove i zračne jedrilice s njihovog prvotnog kursa. Neiskustvo mladih pilota (tek pristiglih s obuke) pak je vidljiva u tomu što su se oni prerano otkačivali od teglećih zrakoplova, pa je čak 50 zračnih jedrilica palo u more na udaljenosti oko 5 km od obale. Druge pak je jedrilice vjetar otpuhao čak 60 km daleko od mjesta na kojima su se trebale spustiti. Tako su se američki i britanski padobranci raštrkali u mnogo malih nepovezanih skupina na području između Likate i Notoa koje su se morale boriti samostalno i pojedinačno. No, kako sreća voli hrabre, to je i tu dokazano. Jedna takva skupina ipak je pala na ključni objekt – most Ponte Grande (Veliki most). Ponte Grande bio je ključ i vrata prema veoma značajnoj luci Sirakuzi. Zračno-desantne postrojbe u operaciji invazije na Siciliju sretale su se sa svim mogućim poteškoćama koje uopće postoje u ovakvim operacijama. Athumanunh će te poteškoće podijeliti i ispisati slijedećim redom: spuštanje, prikupljanje na tlu i traženje bačene opreme. Ti padobranci pored svega toga uletjeli su i pretrpjeli gubitke i od vlastitih PZO brodova, jer skrenuvši s kursa mornari su na njih otvarali vatre misleći da su to njemački zrakoplovi bombarderi. Na kraju opet kako to biva u svim bitkama i ovdje se to dogodilo. Samo nekoliko sati prije nego su se spustili američki i britanski padobranci u te zone doskoka pali su njemački padobranci s ciljem ojačavanja crta obrane. Gotovo nevjerojatno, ali istinito, neočekivani susreti po mraku totalno su zbunili i njemačke i američke i britanske padobrance. Nikome od padobranaca nije bilo jasno što se ustvari događa, jer padobranci su se teško raspoznavali (američki padobranci u prvom trenutku pomislili su da su se pomiješali s britanskim, britanski opet obrnuto, a njemački nikako nisu očekivali da bi baš tu mogli naletjeti na protivničke padobrance). Nadalje, nevolje padobranaca s parcelama maslinika, nevolje padobranaca na poljima Alžira i Tunisa ipak se nisu opetovale tijekom operacije na dan D u Normandiji. Naučene lekcije dobro su proučene i padobranci u operaciji na dan D izbjegli su slične poteškoće. Posebne uspjehe postigle su postrojbe koje su se iskrcale iz zračnih jedrilica koje su pale blizu mostova koje su padobranci odmah zauzeli na rijeci Orni i preko Kaanskog kanala. Padobranci u operaciji na dan D borili su se s njemačkim snajperistima, topnicima, tenkovima i držali svoje položaje sve do trenutka kada se s njima nisu spojile kopnene postrojbe. Pokušavajući spojiti dva američka mostobrana na američkom području invazije u Normandiji padobranci su pretrpjeli velike gubitke, čak veće nego što su ih pretrpjeli tijekom samog spuštanja i početnih borbi za mostobrane. Uporaba padobranaca u masonom spuštanju tijekom operacije dana D u Normandiji potpuno je opravdala svoja očekivanja, ali unatoč svemu opet su padobranski časnici imali početnih poteškoća u pometnjama koje uvijek nastanu nakon spuštanja padobranaca. Jedan od najdomišljatijih planova za uporabu zračno-desantnih i padobranskih postrojbi osmislio je general Wingate u proljeće 1944. tijekom operacija u Burmi. Postrojbe za duboke prodore, kako je general nazvao padobrance, spuštale su se iza japanskih obrambenih crta i tamo izvodile prepade na japanske crte opskrbe. No, general Wingate ustrojio je i specijalne zračne skupine koje su spuštale, opskrbljivale i izvlačile padobrance nakon izvršenja zadaće. U te specijalne zračne skupine ulazilo je preko 200 zračnih jedrilica, lovačkih zrakoplova nešto helikoptera, bombarderskih i izvidničkih zrakoplova i oko 25 prijevoznih zrakoplova. Za kraj serije o padobrancima i jedna od najneobičnijih uporaba padobranaca tijekom 2. Svjetskog rata. To se dogodilo tijekom njemačke protuofenzive u Ardenima u prosincu 1944. Pored već uobičajenih zadaća za zauzimanje ključnih objekata, jedna njemačka padobranska bojna posebno odabranih padobranaca dobio je zadaću da izazove pomutnju i nesigurnost iza savezničkih crta. Naime, to su bili dijelovi jedne specijalno obučene njemačke tenkovske brigade kojima je zapovijedao Skorceni, isti onaj koji je s tim padobrancima izbavio Musolinija u rujnu 1943. godine. Zapravo, po Athumanunhu, u toj operaciji Skorcenijevih padobranaca tijekom njemačke protuofenzive u Ardenima, padobranci su postali diverzanti teroristi koji su se preodjenuli u američke odore (po ratnom pravu preodijevanje u protivničke odore i uporaba protivničke odore strogo je zabranjena i ravna je ratnom zločinu. Uhićeni protivnički vojnici preodjeveni u odore protivničke vojske strijeljaju se bez posebnih sudova). Tako su i ti njemački padobranci preodjeveni u američke odore besprijekorno govorili engleski jezik s pravim američkim naglaskom, već prije bili su upoznati i uvježbani po američkim pravilima vježbovnih postupaka (pozdravljanje, obračanje, postrojavanje, izgled i nošenje naoružanja, poznavanje činova, oznaka i rodova …) Od 106 njemačkih zrakoplova koji su prevozili te njemačke diverzante teroriste samo je njih 35 uspjelo izvršiti svoju zadaću stigavši u određena područja za bacanje padobranaca. Ostali njemački zrakoplovi bili su oboreni, ili su poradi loše navigacije zalutali, ili ih je vjetar skrenuo s određenih kurseva, a mnogo je njemačkih padobranaca poginulo zadobivši povrede tijekom spuštanja u borovim (bor ima izuzetno oštre suhe grane koje mogu biti pogubne za padobrance) šumama Ardena. Ipak oni koji su se spustili brzo su došli u posjed američkih GJ (džipova), te su izazvali pomutnju u američkom vojnom prometu, dostavljali lažne podatke o smjerovima prodora njemačkih postrojbi i maksimalno izazivali nered iza američkih crta. No, nije dugo trebalo i američki časnici 'skužili' su da nešto ne štima, pa su brzo reagirali. Posebni američki obavještajni časnici upućeni su među američke vojnike i postavljali im oštroumna pitanja tijekom nevezanih razgovora s njima (pitanja o američkim bejzbol i ragbi timovima, geografskim detaljima krajeva iz kojih su potjecali … zapravo sva ona pitanja na koja može odgovoriti jedino Amerikanac rođen u Americi). Njemački padobranci ovaj ispit nisu mogli proći, pa su ubrzo prokazani, zarobljeni i smaknuti. Toliko o padobrancima, a drugi put nešto o prijevoznim zrakoplovima zrakoplovstva tijekom zadobivanja zračne nadmoći.

<	lipanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!