Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

subota, 24.05.2008.

Athumanunhova promišljanja

Protuzračna obrana tijekom 2. Svjetskog rata – nastavak

Zračne situacije iznad Japana i Italije tijekom 2. Svjetskog rata sporednog su značenja u odnosu na opći problem zračne nadmoći o kojoj promišlja Athumanunh. Po Athumanunhu tijekom 2. Svjetskog rata samo su dva primjera (V. Britanija i Njemačka) do savršenstva ustrojena i organizirana PZO. Dakle, samo PZO V. Britanije i Njemačke uspijevale su u ozbiljnim zračnim operacijama razbijati bojne složaje napadačkih bombardera.. Prvi Athumanunhov primjer je PZO V. Britanije, a poglavito tijekom ljeta 1940. i tijekom napada njemačkih V – 1 i V – 2 1944./45. Na drugom mjestu, po Athumanunhu, je njemački pokušaj da tijekom od 1941. do 1945. u zapadnoj Europi izgradi sustav PZO. Niti SAD niti ex SSSR nikada nisu bili ozbiljnije suočeni s opasnošću od masovnijeg napada protivničkih bombardera. Japanska PZO ionako je tijekom cijelog 2. Svjetskog rata bila uglavnom drugorazredna, a njezine lovačke zrakoplovne pukovnije iz zrakoplovstva i mornaričkog zrakoplovstva nikada nisu postigle zadovoljavajuće zajedničko djelovanje. Japanska radarska mreža i sustav ZMIN nisu bili dobri iako su raspolagali svim tadašnjim potrebitim uređajima (radar, radio-telefonija, radio-telegrafija). Italija pak je PZO organizirala samo simbolično, a Nijemci nikada nisu ni pokušavali poticati Talijane da izgrade bolji sustav PZO, osim što su im ustupili nekoliko svojih lovačkih zrakoplova i radara. Dakle, najjača i najbolje ustrojena i organizirana PZO je ona britanska iz bitke za Britaniju. Sve njemačke zračne postrojbe koje su sudjelovale u toj bitki pretrpjele su teške gubitke i nisu uspjele ostvariti niti zadaću, a kamoli cilj. (Cilj bitke za Britaniju za njemačke zračne postrojbe bio je – uništiti britanske lovačke zrakoplove i pripremiti teren za provedbu operacije 'Morski lav' – invazija britanskog otočja) No, pouke iz te bitke brzo su u godinama koje su uslijedile dobrano zastarjele, a poradi toga što su postignuti veliki napreci u proizvodnji zrakoplova i zračnog oružja. Tijekom bitke za Britaniju nije bilo teških i oklopljenih bombardera, a njemački bombarderi uglavnom su bili dvomotorni tipa 'Heinkel He', 'Dornier Do' i Junkers Ju'. Ti tipovi njemačkih bombardera imali su srednji kapacitet nošenja bombi, a i sve mine i bombe koje su nosili bile su pretežito lakše od tone. Iako je taktički dolet njemačkih bombardera zadovoljavao i dosezao bilo koju točku na britanskom otočju, Nijemci nisu imali dostatan broj lovačkih zrakoplova koji bi pratili i štitili te bombardere. Kada pak je tijekom 1941./42. britasnko ratno zrakoplovstvo preotelo inicijativu njemačkom i bitku prenijelo natrag preko kanala na europski kontinent, točnije na nebo iznad Francuske, odmah se vidjelo da će za svladavanje jake njemačke PZO trebati za svaki bombarder poslati u pratnju po 5 lovačkih zrakoplova minimum. Jedino tih pet lovačkih zrakoplova moglo je štititi bombarder od iznenadnih napada odozgor i odzada. Upravo to Nijemci nisu mogli osigurati tijekom bitke za Britaniju. Radar uporabljen upravo u bitci za Britaniju bio je ključan, jer sada se lovci nisu trebali nalaziti u zraku u stalnoj spremnosti, a i s većom točnošću upućivani su britanski lovci presretači. Nijemci tijekom bitke za Britaniju još uvijek nisu dovoljno upoznali radar i njegovo mogućnosti, iako su ga imali i oni, a Athumanunhov primjer je taj što se Nijemci nisu dosjetili da bombardere spuste ispod radarskog snopa, a tada bi bitka možda poprimila drugačiji ishod. Isto tako kada su njemački bombarderi tijekom 1941./42. napade provodili iz brišućeg leta, britanski radari nisu ih mogli otkriti, a već tijekom 1943. kada su njemački bombarderi tipa 'Messerschmit Me 410' i noćni bombarder tipa 'Focke Wulf Fw 190' uporabili i ometanje radara britanska PZO opet je imala grdnih muka. Tijekom 1944. njemački zrakoplovi počeli su izbacivati metalizirane trake nazvane 'prozor', pa je to britanske operatere na radarima još više zbunjivalo. Britanci su reagirali brzo, a pomagali su im i Amerikanci koji su im ustupili novi automatski upaljač za protuzrakoplovna zrna. Na kraju, posljednja godina 2. Svjetskog rata, pojava novog obrambenog PZO oružja (automatski blizinski upaljač koji eksplodira uvijek na takvoj udaljenosti od cilja na kojoj će cilj uvijek biti uništen. Taj upaljač aktivira se na elektronske impulse koje oko sebe širi zrakoplov, ili projektil bez pilota – po Athumanunhu) opet je donijela prevagu na vagi u korist PZO. Kako SAD nisu imale nikakav problem u PZO obrani svojeg zračnog prostora, one su širokogrudno ustupile sve svoje proizvodne kapacitete V. Britaniji koja je imala velike muke s njemačkim raketama velikog dometa tipa 'V – 2'. Dobro, u nastavku nešto o njemačkom oružju 'Vergeltungswaffe' (oružje za odmazdu).

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!