Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

subota, 03.05.2008.

Taktičke borbe 2. Svjetskog rata

Sovjetska 808. pješačka pukovnija iz pokreta forsira Južni Bug – ožujak 1944.
(808. strelkovnji polk forsirova s hodu Južnji Bug – v marte 1944.)

Situacija i zadaća 808. pješačke pukovnije

Tijekom ožujka 1944. pod stalnim i snažnim udarima sovjetskih Frontova, njemačke Armije povlače se užurbano s rijeke Ingulec (Engulec) na desnu obalu rijeke Južni Bug (Njižnji Bug) u namjeri da osloncem na rijeku i brzim utvrđivanjem (na brzu ruku – onoliko koliko tko stigne) kako bi barem na trenutak spriječile brzi prijelaz sovjetskim vojnicima (na vlastitim leđima – bez prekida borbenog kontakta) i tako omogućile svojim postrojbama nekakvo solidno utvrđivanje i organiziranje otpora. Sovjetska 394. pješačka divizija (strelkovnja – streljačka) iz sastava 46. armije proganjajući protivnika nadnevka 16. ožujka 1944. izbija pred naselje Trojicki (Troickoe). U dvodnevnim žestokim borbama postrojb divizije uništile su njemačku zaštitnicu i zauzele naselje, te izbile na samu lijevu obalu Južnog Buga ujutro 18. ožujka. Oko 1000 18. ožujka na zapovjedno mjesto divizije stigao je osobno zapovjednik korpusa. Nakon kraće taktičke, topografske i zemljopisne orijentacije zapovjednik korpusa izdao je zadaću zapovjednik 394. pješačkoj diviziji: Tijekom noći 19. ožujka forsirati Južni Bug, zauzeti Andrejevku Erdeljevu (Andrevka Erdeleva) i potom izbiti na crtu Jasna Poljana (Jasnaja Poljana) – kota 49 – Tkačevka (Tkačevka). Zapovjednik korpusa upoznao je zapovjednika divizije i s podatkom da će u forsiranje krenuti još neke divizije 46. armije istodobno na široj crti bojišnice. Zapovjednik 394. pješačke divizije brigadir J. A. Lisičin, proučio je zadaću i na zapovjednom izviđanju svoju odluku priopćio podređenim zapovjednicima pukovnija: - u prvom valu forsiranja bit će 808. pješačka pukovnija (strelkovnji polk) i izvršit će nasilni prijelaz rijeke u području Andrejevke Erdeljeve, te do svitanja 19. ožujka izbije na crtu Nova Andrejevka – Jasna Poljana i tu se utvrdi na crti mostobrana, te tako osigura prijelaz preko rijeke ostalim postrojbama divizije. Za provedbu zadaća zapovjednik divizije ojačao je 808. pješačku pukovniju s: izvidničkom satnijom divizije (80 izvidnika), 2 teške strojnice, 2 puškostrojnice i 2 PT puške. Izvidnička satnija trebala je prva preći rijeku, zauzeti Andrejevku Erdeljevu, utvrditi se u njoj i omogućiti lakši prijelaz rijeke pješačkim bojnama pukovnije. Zapovjedniku pukovnije na raspolaganje su dani i obavještajni podaci o zemljištu i protivničkoj obrani. Dakle, bilo je poznato slijedeće: - Južni Bug na mjestima prijelaza širok je oko 250 m, brzina toka mu je 1,5 m u sekundi. Lijeva obala (vlastita) nadvišava desnu obalu (protivničku) za oko 50 m, a to je dobro i ide u prilog sovjetskim vojnicima koji tako lakše motre protivnika i njegove manevre. Obale Južnog Buga obrasle su niskim raslinjem i pretežno su nizinskog i djelomično močvarnog karaktera, a to ne ide u prilog sovjetskim vojnicima jer im je otežano kretanje, a borbenoj tehnici potpuno je onemogućeno. Srećom na jugozapadnom rubu Trojickog ostala je civilna skela koju njemački vojnici zabunom nisu uništitli. Obrana njemačkih vojnika oslanjala se na OT koje međusobno nisu bile povezane rovovima i kretnicama, ali su međusobno imale vatreni nadzor. Najsnažnija OT njemačkih vojnika bila je u naselju Andrejevka Erdeljeva, a na sjevernom i sjevernoistočnom rubu bili su iskopani rovovi punog profila ispred kojih su bile žičane zaprijeke od čak šest reda žice. Druga crta rova protezala se južnim i jugozapadnim rubom naselja. Treća crta obrane bila je u isprekidanom rovu koji je bio iskopan na oko 700 metara iza samoga naselja. Od zarobljenih njemačkih vojnika doznalo se da se na desnoj obali brane dijelovi njemačkih razbijenih 258. i 153. pješačkih divizija. U samoj Andrejevki Erdeljevoj branila se njemačka 457. pješačka pukovnija iz sastava 258. pješačke divizije. Topničku potporu pružao je njemački topnički divizijun. Junod se branila njemačka 257. pješačka pukovnija iz sastava 153. pješačke divizije koja je bila ojačana njemačkom 560. kaznenom bojnom, a tu je bilo i nešto rumunjskih vojnika. Na oko kilometar južno od Jasne Poljane nalazila se njemačka pričuva 479. pješačka pukovnija ojačana sa šest tenkova. (njemačke pukovnije pretrpjele su znatnije gubitke tijekom prijašnjih borbi, nisu popunjene i sada nose samo naziv pukovnija, ali su brojčanom snagom sličnije bojnama – po Athumanunhu). Taj podatak Athumanunh izvlači i zaključuje po tomu što je njemačka 258. pješačka divizija u tom trenutku brojila jedva oko 1000 vojnika i samo 8 topova, a sve ostalo topništvo divizija je izgubila tijekom prijašnjih borbi. Nadalje njemačke 258. i 457. pješačke pukovnije u ustroju imaju samo dvije pješačke bojne u kojima su po tri pješačke satnije koje broje jedva 40 vojnika i samo 8 strojnica. Iz područja Andrejevke Erdeljeve njemački zapovjednici morali su izvući veći broj vojnika u područje sela Aleksejeva kako bi izravnali crtu sa susjednom njemačkom postrojbom. Sovjetska 808. pješačka pukovnija ima također samo dvije pješačke bojne (i sovjetske su postrojbe pretrpjele znatnije gubitke tijekom prijašnjih borbi, ali one će ubrzo biti popunjene svježim postrojbama za razliku od njemačkih koje više ne mogu računati na kvalitetniju i brojniju popunu – po Athumanunhu) koje imaju po tri pješačke satnije koje također broje po 40 vojnika naoružanih puškama, ali je teže naoružanje kod sovjetskih vojnika brojnije, pa tako svaka pješačka satnija ima još i po 5 teških strojnica, 2 topa 45 mm, dva PT topa 76 mm, 7 MB 82 mm i 3 MB 120 mm. No, dio tog težeg naoružanja zaglibio je u blatu, pa će i zakasniti na prijelaz. Isto tako i topništvo divizije zaglavilo se u blatu, pa su tako do 18. ožujka na vatrene položaje topništva stigla samo 4 topa 76 mm i 8 haubica 122 mm, a to jedva da je bila trećina. Najopasnije i najrizičnije po sovjetske vojnike bilo je ipak to što je opskrbna kolona streljiva također zaglavljena i nije u mogućnosti probiti se preko zaglavljenih topničkih oružja. Zbog toga sovjetski vojnici 808. pješačke pukovnije imaju samo jedan borbeni komplet (kada se kreće u ovakav složeni napad vojnik bi minimalno trebao imati tri kompleta streljiva kod sebe i još bi ga tri trebala pratiti u opskrbi – po Athumanunhu). Isto tako minobacači imaju samo 250 mina, topovi 45 mm 110 granata, a topovi 76 83 granate. Haubice H-122 gotovo i da nemaju granata.

03.05.2008. u 13:47 • 3 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...



Flag Counter

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja


Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!