Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

petak, 25.04.2008.

Taktičke borbe 2. Svjetskog rata

Sovjetska 120. pješačka pukovnija forsira Dnjepar u području Radulja – listopad 1943.

Tijek forsiranja i borbe 120. pješačke pukovnije za mostobran (nastavak)

Tijekom borbi za mostobran i u odbijanju njemačkih protunapada posebnu hrabrost i učinkovitost u zapovijedanju pokazali su niži zapovjednici i časnici (zapovjednici vodova i satnija). Tako je pješački vod poručnika Timofejeva tijekom napada na jugozapadne padine bezimene kote pustio njemačku skupinu vojnika na samo 100 metara i tada otvorio istodobnu snažnu plotunsku paljbu (uređena vatra – po Athumanunhu). Njemački vojnici pretrpjeli su teške gubitke, a poručnik Timofejev sa svojim vojnicima priskrbio si je povoljniji taktički položaj. Zapovjednik pukovnije te je večeri još uvijek zapovijedao s lijeve obale, ali je imao stalnu radio i žičanu (telefonsku) vezu sa svojim podređenim zapovjednicima bojni koji su već bili na desnoj obali. Padom mraka njemački protunapadi su se smirili i napokon prestali. Rezultat borbe za mostobran bio je oko 100-tinjak KIA i WIA na njemačkoj strani i oko 40-tak KIA i WIA na sovjetskoj strani. Sovjetski vojnici uspjeli su zarobiti nekoliko njemačkih vojnika (CIA – captured in action), koji su pripadali njemačkoj 449. pješačkoj pukovniji 137. pješačke divizije, te su od njih saznali da pukovnija ima zadaću prezimljivanja na ovim položajima i da se neće tako lako povući s njih. Isto tako njemački zarobljenici odgovorili su da nisu bili upoznati sa sovjetskim pripravama za forsiranje. Tijekom noći uoči 16. listopada rijeku su prošli i vojnici 3. pješačke bojne, te cjelokupno topništvo bojne i pukovnije, a za njima i ostale logističke postrojbe pukovnije. Zajedno s tim postrojbama rijeku je prešao i zapovjednik pukovnije sa svojom zapovjednom skupinom, odnosno stožerom pukovnije. Pod zaštitom mraka, još iste noći prebacivanje na drugu obalu započele su i bojne iz sastava 303. i 237. pješačke pukovnije. Ujutro 16. listopada nakon topničke priprave sve tri pješačke pukovnije krenule su u napad na zadanim smjerovima Tako je 120. pješačka pukovnija zauzela bezimenu kotu, 237. pješačka pukovnija zauzela je kotu 130, a 303. pješačka pukovnija zauzela je selo Šćici. U 1100 njemački vojnici poduzeli su posljednji protunapad na 4. pješačku satniju 2. pješačke bojne 120. pješačke pukovnije koja je branila kotu 112. Nakon izuzetno snažne topničke vatre, sovjetska pješačka satnija pretrpjela je znatne gubitke, ali je ipak uspjela odbiti pješački napad njemačkih vojnika i kota 112 ostala je u njezinim rukama. Do pada mraka 16. listopada sve tri pješačke pukovnije sovjetske 69. pješačke divizije zauzela je zemljišnu prostoriju od ukupno 40 km četvornih na protivničkoj obali. Na toj dostignutoj crti mostobrana sve su se pukovnije ukopale i utvrdile. Tako je 17. listopada sve bilo spremno za prebacivanje ostalih postrojbi korpusa i armije preko rijeke, a 120. pješačka pukovnija koja je za to bila najzaslužnija za nagradu je povučena u pričuvu divizije gdje su se njezini vojnici, dočasnici i časnici konačno i zaslužno mogli barem na trenutak odmoriti i opustiti se iscrpljujućih bojnih napora. Na Athumanunhovoj sličici prikazana je načelna shema prijelaza divizije s temeljnim elementima (mjesta prijelaza, odsjeci i zona prijelaza, desantna osnovica i crta mostobrana).

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!