Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

nedjelja, 13.04.2008.

Taktičke borbe 2. Svjetskog rata

Sovjetska 544. pješačka pukovnija forsira Dnjepar u području Dnjepropetrovska – listopad 1943.

Forsiranje Dnjepra i borbe 544. pješačke pukovnije za mostobran

Nadnevka 20. listopada u 2215 divizijska izvidnička satnija počela je s prebacivanjem preko rijeke Dnjepar i u 0100 21. listopada zaposjela položaje na desnoj obali u području 'Dugog šumarka' gdje se ukopala. Za izvidničkom satnijom do svitanja uspjele su se prebaciti i 3. pješačka satnija 1. pješačke bojne, te dio 2. pješačke satnije 1. pješačke bojne. Sovjetske postrojbe koje su se prebacile preko rijeke pod zaštitom mraka dan su provele prikrivene i u tihom ukopavanju, što njemački motritelji nisu uspjeli primijetiti. Kad je pao mrak borbeni inženjerci (pioniri) koji su se prebacili preko rijeke u sastavu pješačkih satnija započeli su s pravljenjem prolaza kroz minska polja na sjevernom rubu 'Velikog šumarka'. Padom mraka 21. listopada u 2200 prebacivati su se počele i druge pješačke satnije, te pridodano topništvo 1. pješačkoj bojni. Zajedno s pješačkim satnijama na desnu obalu prebacili su se i prednji topnički motritelji DAG i KAG, te dio topničkih časnika za navođenje topničkih postrojbi koje su ostale na lijevoj (sovjetskoj) obali. Nadnevka 22. listopada njemački motritelji otkrili su na oko 150 m od obalnog ruba sovjetske postrojbe, te su na njih naveli jaku topničku paljbu, a jedna njemačka pješačka satnija pokušala je protunapadom odbaciti sovjetske postrojbe natrag u rijeku. No, sovjetske postrojbe koje su se utvrdile dan prije u području 'Dugog šumarka' dočekale su njemačko pješaštvo ubitačnom paljbom i njemačka pješačka satnija morala se povući u smjeru Dijevke, a njemački topnički napadi po sovjetskim postrojbama koje su se iskrcavale na obali postali su još žešći. U toj snažnoj njemačkoj topničkoj paljbi uništeno je oko pola prijevoznih sredstava, a drugu polovicu spasili su sovjetski inženjerci koji su ih vratili natrag na lijevu obalu. Oštećeni i izgubljeni čamci ipak nisu narušili plan prebacivanja sovjetskih postrojbi, jer su još tijekom večeri 21. listopada na otok Akula dopremljenu ustrojbeni čamci A-3, njih 12 i još oko 20-tak drvenih ustrojbenih čamaca, te još 10 ribarskih čamaca. Tako je prebacivanje satnija 2. i 3. pješačke bojne nastavljeno prema planu. Kako bi se njemačkim vojnicima odvratila pozornost od stvarnog mjesta prebacivanja sovjetskih postrojbi, izveden je demonstrativan desant preko rijeke u području Dnjepropetrovska, oko 40 pješaka pod zapovjedništvom satnika Kovalja. Ova satnija smjelim je napadom uništila njemačku posadu (10-tak vojnika) koja je čuvala željeznički most nedaleko grada. Taj iznanadni napad doista je na trenutak skrenuo pozornost njemačkih vojnika na to mjesto, jer su njemački zapovjednici odustali od uvođenja u borbu svoje pričuve protiv postrojbi 544. pješačke pukovnije, strahujući da će im one ustrebati kod Dnjepropetrovska, gdje su zaključili da slijedi novo iskrcavanje. Do 2400 21. listopada 1. pješačka bojna bila je cjelokupna na drugoj obali i u području 'Dugi šumarak' bila spremna za daljnje borbe za mostobran. Uz snažnu sovjetsku topničku potporu 1. pješačka bojna izbacila je njemačke postrojbe iz rovova u području 'Veliki šumarak'. Njemački vojnici odmah su poduzeli protunapad u namjeri da vrate izgubljeni rov, ali su ih sovjetski vojnici odbili od istog. Sada je 1. pješačka bojna pokušala napredovati prema jugu, ali je dočekana snažnom paljbom iz dubine 'Velikog šumarka' i od toga se moralo odustati. Jedna njemačka pješačka satnija pokušala je zaobići lijevo krilo 1. pješačke bojne, ali baš u trenutku kada je uspjela u svom naumu, njemačka je satnija naletjela na sovjetske vojnike iz sastava 2. pješačke bojne koji su se u međuvremenu tu iskrcali. Njemačke satnije sada su se morale povući u smjeru Dijevke. Oko 0200 22. listopada sovjetske pješačke bojne 544. pješačke pukovnije uspjele su priječi rijeku i zapodjenuti borbu za drugu crtu njemačkih rovova u području Suhačevke. Njemački vojnici snage jedne pješačke bojne ojačani sa šest tenkova koji su tu prebačeni iz Krasnopolja pokušali su protunapad na sovjetsku 3. pješačku bojnu. Uz velike gubitke njemačka bojna odbacila je sovjetsku bojnu natrag prema šumarku, ali tada je u borbu uvedena pričuva pukovnije (satnija automatičara), te je ona uz sudjelovanje satnija iz 3. pješačke bojne zaustavila njemački protunapad. Uz snažnu potporu gardijskih minobacača sovjetska 3. pješačka bojna, iako je pretrpjela znatnije gubitke, uspjela je odbaciti njemačku bojnu natrag prema Suhačevki. Tijekom 22. listopada njemački vojnici pokušali su još osam puta u protunapadima odbaciti sovjetske postrojbe natrag u rijeku, ali 23. listopada na obali su se već nalazile i druge sovjetske divizijske postrojbe koje su iskoristile njemačku zaokupljenost s bojnama iz sastava 544. pješačke pukovnije. Nadnevka 24. listopada do 1300 sovjetska 152. pješačka divizija uspješno je prešla Dnjepar i nakon topničke priprave, a uz blisku potporu zrakoplovstva, u 1400 prešla u napad na Suhačevku, Dijevku, Krasnopolje i južne rubove Dnjepropetrovska. Do 25. listopada sovjetska 152. pješačka divizija uspjela je zauzeti sve narečene gradove i sam Dnjepropetrovsk. Njemačke postrojbe izgubile su 200-tinjak vojnika (KIA, WIA i MIA, po Athumanunhu, poginuli, ranjeni i nestali), a sovjetske postrojbe zaplijenile su 8 topova,16 MB, 24 strojnice, preko 100 pušaka i kratkih strojnica, 30 raznih vojnih vozila, 3 skladišta ratnog i doknadnog materijala i 4 skladišta konzervirane hrane.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!