Sovjetska 544. pješačka pukovnija forsira Dnjepar u području Dnjepropetrovska – listopad 1943.
Forsiranje Dnjepra i borbe 544. pješačke pukovnije za mostobran
Nadnevka 20. listopada u 2215 divizijska izvidnička satnija počela je s prebacivanjem preko rijeke Dnjepar i u 0100 21. listopada zaposjela položaje na desnoj obali u području 'Dugog šumarka' gdje se ukopala. Za izvidničkom satnijom do svitanja uspjele su se prebaciti i 3. pješačka satnija 1. pješačke bojne, te dio 2. pješačke satnije 1. pješačke bojne. Sovjetske postrojbe koje su se prebacile preko rijeke pod zaštitom mraka dan su provele prikrivene i u tihom ukopavanju, što njemački motritelji nisu uspjeli primijetiti. Kad je pao mrak borbeni inženjerci (pioniri) koji su se prebacili preko rijeke u sastavu pješačkih satnija započeli su s pravljenjem prolaza kroz minska polja na sjevernom rubu 'Velikog šumarka'. Padom mraka 21. listopada u 2200 prebacivati su se počele i druge pješačke satnije, te pridodano topništvo 1. pješačkoj bojni. Zajedno s pješačkim satnijama na desnu obalu prebacili su se i prednji topnički motritelji DAG i KAG, te dio topničkih časnika za navođenje topničkih postrojbi koje su ostale na lijevoj (sovjetskoj) obali. Nadnevka 22. listopada njemački motritelji otkrili su na oko 150 m od obalnog ruba sovjetske postrojbe, te su na njih naveli jaku topničku paljbu, a jedna njemačka pješačka satnija pokušala je protunapadom odbaciti sovjetske postrojbe natrag u rijeku. No, sovjetske postrojbe koje su se utvrdile dan prije u području 'Dugog šumarka' dočekale su njemačko pješaštvo ubitačnom paljbom i njemačka pješačka satnija morala se povući u smjeru Dijevke, a njemački topnički napadi po sovjetskim postrojbama koje su se iskrcavale na obali postali su još žešći. U toj snažnoj njemačkoj topničkoj paljbi uništeno je oko pola prijevoznih sredstava, a drugu polovicu spasili su sovjetski inženjerci koji su ih vratili natrag na lijevu obalu. Oštećeni i izgubljeni čamci ipak nisu narušili plan prebacivanja sovjetskih postrojbi, jer su još tijekom večeri 21. listopada na otok Akula dopremljenu ustrojbeni čamci A-3, njih 12 i još oko 20-tak drvenih ustrojbenih čamaca, te još 10 ribarskih čamaca. Tako je prebacivanje satnija 2. i 3. pješačke bojne nastavljeno prema planu. Kako bi se njemačkim vojnicima odvratila pozornost od stvarnog mjesta prebacivanja sovjetskih postrojbi, izveden je demonstrativan desant preko rijeke u području Dnjepropetrovska, oko 40 pješaka pod zapovjedništvom satnika Kovalja. Ova satnija smjelim je napadom uništila njemačku posadu (10-tak vojnika) koja je čuvala željeznički most nedaleko grada. Taj iznanadni napad doista je na trenutak skrenuo pozornost njemačkih vojnika na to mjesto, jer su njemački zapovjednici odustali od uvođenja u borbu svoje pričuve protiv postrojbi 544. pješačke pukovnije, strahujući da će im one ustrebati kod Dnjepropetrovska, gdje su zaključili da slijedi novo iskrcavanje. Do 2400 21. listopada 1. pješačka bojna bila je cjelokupna na drugoj obali i u području 'Dugi šumarak' bila spremna za daljnje borbe za mostobran. Uz snažnu sovjetsku topničku potporu 1. pješačka bojna izbacila je njemačke postrojbe iz rovova u području 'Veliki šumarak'. Njemački vojnici odmah su poduzeli protunapad u namjeri da vrate izgubljeni rov, ali su ih sovjetski vojnici odbili od istog. Sada je 1. pješačka bojna pokušala napredovati prema jugu, ali je dočekana snažnom paljbom iz dubine 'Velikog šumarka' i od toga se moralo odustati. Jedna njemačka pješačka satnija pokušala je zaobići lijevo krilo 1. pješačke bojne, ali baš u trenutku kada je uspjela u svom naumu, njemačka je satnija naletjela na sovjetske vojnike iz sastava 2. pješačke bojne koji su se u međuvremenu tu iskrcali. Njemačke satnije sada su se morale povući u smjeru Dijevke. Oko 0200 22. listopada sovjetske pješačke bojne 544. pješačke pukovnije uspjele su priječi rijeku i zapodjenuti borbu za drugu crtu njemačkih rovova u području Suhačevke. Njemački vojnici snage jedne pješačke bojne ojačani sa šest tenkova koji su tu prebačeni iz Krasnopolja pokušali su protunapad na sovjetsku 3. pješačku bojnu. Uz velike gubitke njemačka bojna odbacila je sovjetsku bojnu natrag prema šumarku, ali tada je u borbu uvedena pričuva pukovnije (satnija automatičara), te je ona uz sudjelovanje satnija iz 3. pješačke bojne zaustavila njemački protunapad. Uz snažnu potporu gardijskih minobacača sovjetska 3. pješačka bojna, iako je pretrpjela znatnije gubitke, uspjela je odbaciti njemačku bojnu natrag prema Suhačevki. Tijekom 22. listopada njemački vojnici pokušali su još osam puta u protunapadima odbaciti sovjetske postrojbe natrag u rijeku, ali 23. listopada na obali su se već nalazile i druge sovjetske divizijske postrojbe koje su iskoristile njemačku zaokupljenost s bojnama iz sastava 544. pješačke pukovnije. Nadnevka 24. listopada do 1300 sovjetska 152. pješačka divizija uspješno je prešla Dnjepar i nakon topničke priprave, a uz blisku potporu zrakoplovstva, u 1400 prešla u napad na Suhačevku, Dijevku, Krasnopolje i južne rubove Dnjepropetrovska. Do 25. listopada sovjetska 152. pješačka divizija uspjela je zauzeti sve narečene gradove i sam Dnjepropetrovsk. Njemačke postrojbe izgubile su 200-tinjak vojnika (KIA, WIA i MIA, po Athumanunhu, poginuli, ranjeni i nestali), a sovjetske postrojbe zaplijenile su 8 topova,16 MB, 24 strojnice, preko 100 pušaka i kratkih strojnica, 30 raznih vojnih vozila, 3 skladišta ratnog i doknadnog materijala i 4 skladišta konzervirane hrane.
Post je objavljen 13.04.2008. u 18:27 sati.