Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

nedjelja, 09.03.2008.

Operacija 'Schwarz' – Bitka na Sutjesci

Izmjene planova i borbe za dolinu Sutjeske od 1. do 5. lipnja 1943.

Dakle, kako su već krajem mjeseca svibnja njemački zapovjednici shvatili da VS GOG prenosi težište svojih bojnih djelovanja u dolinu Sutjeske, odlučili su što brže izmijeniti svoj plan. Tako je cijela 118. lovačka divizija presložena od Foče u dolinu Sutjeske kako bi na lijevoj obali zaposjela obrambene položaje u namjeri da spriječi prodor brigada GOG na tom smjeru. Na desnu obalu Tare, s istom namjerom, poslana je 4. domobranska brigada, a glavnina SS pukovnija 7. SS divizije kamionima je žurno prebačena na položaje između Čemerna i Plužina sa zadaćom bojnog djelovanja preko planinskih lanaca Bioča, Volujka i Maglića, u međuriječju Pive i Sutjeske, odbaciti brigade natrag na plato Vučeva. Dotadašnje položaje 7. SS divizije preuzela je talijanska divizija Ferara. Glavnina snaga 369. legionarske divizije s rijeke Ćehotine vraćena je žurno natrag preko Goražda i Foče u područje Miljevine, Ocrkavlja i Kalinovika, kako bi djelovanjem sa sjeverozapada preko Zelengore stvorila novu crtu obrane koja će zaustaviti eventualni prodor brigada GOG kroz položaje 118. lovačke divizije na Sutjesci. Dakle, njemački zapovjednici konačno su odustali od zauzimanja lijeve obale rijeke Pive čemu su stalno do tada težili, pa su sada odlučili zaposjesti lijevu obalu Sutjeske. Na drugoj strani brigade GOG nastavile su bojna djelovanja za osiguranje što šireg područja proboja, no, uzastopni i uporni napadi brigada DOG i 1. proleterske brigade na području Tjentište – Ćurevo, ipak nisu polučili značajnije uspjehe. Ipak na kraju je 1. proleterska brigada uspjela odbaciti njemačke vojnike s Borovna, ali 2. proleterska brigada nije uspjela ovladati Košurom. Upravo Košur će ostati i postati 'rak rana' brigadama GOG tijekom cijelog proboja iz okruženja. Razvile su se izuzetno teške borbe, tako su njemački vojnici privremeno u borbi 'prsa o prsa' vratili Borovno natrag, a potom ga u još žešćim borbama izgubili. Na Košur su silovito jurišali pripadnici 2. proleterske brigade, tukli se doista hrabro, ali nisu ga mogli preoteti njemačkim vojnicima koji su stalno pojačavali svoje snage znajući da je upravo Košur sada postao ključni teren u dolini Sutjeske. Na smjeru napada 2. divizije južno od Mratinja situacija je bila zamršena i teška. U početku su postrojbe 2. proleterske divizije (4. crnogorska, 7. krajiška i 10. hercegovačka brigada) odbacile njemačke postrojbe na smjeru Stabna – Izgori, ali pristizanjem postrojbi 7. SS divizije nakon teških borbi postrojbe 2. proleterske divizije uz pretrpljene gubitke ipak su bile prisiljene na obranu na crti Bioč – Pivski Javorak. Tako su prvih dana lipnja sve postrojbe GOG pretrpjele gubitke i nisu polučile značajnije taktičke uspjehe. Upornom obranom njemačkih postrojbi 118. lovačke divizije na lijevoj obali Sutjeske i pristizanjem postrojbi 7. SS divizije u dolinu Sutjeske položaj GOG opet se pogoršao taktički. Neuspjehom kod Pivskog Javorka ugrožen je jedini mogući prijelaz preko rijeke Pive kod Mratinja, a upravo su se na to mjesto kretali ranjenici i Centralna bolnica. Vrlo uzak prostor na području Suha – Košur, a na kojem su bile samo dvije uske planinske staze, nikako nije mogao biti dostatan za proboj svih postrojbi GOG iz okruženja. Još više je usložavalo situaciju to što su brigade 3. udarne i 7. banijske divizije, a s njima i Centralna bolnica s ranjenicima, još uvijek bile na Pivskoj visoravni, a to pak je bilo vrlo daleko od mostobrana stvorenog za proboj. Operacija kodno nazvana 'Schwarz' za njemačke zapovjednike sada je bila u ključnoj i odlučnoj fazi, pa su generali Lehr i Liters osobno stigli iz Sarajeva na Miljevine gdje su bili položaji 369. legionarske divizije, a kako bi osobno utjecali na završnu fazu operacije uništenja VS i GOG. Nakon dvadeset neprekidnih dana borbe sve postrojbe GOG bile su skroz potrošene i teško borbeno umorne. Iako im je bojno ćudoređe još uvijek bilo na visokoj razini, njihova udarna moć gotovo je nestala. Više nije bilo hrane, streljiva za teže naoružanje, a i streljiva za pješačko oružje gotovo je nestalo. Odlučeno je da se sve teže naoružanje uništi, ili zakopa, te da se zakolju svi konji kako bi se nahranili izgladnjeli vojnici i ranjenici. Gubitak konja koji su prenosili ranjenike još će više usporiti ionako vrlo sporo kretanje ranjenika, ali glad je prijetila i postala veća opasnost od samih protivničkih vojnika. VS GOG nadnevka 3. lipnja pozvao je sve zapovjednike divizija i napravio presjek situacije koja je bila izuzetno teška. Na tom brifingu odlučeno je o podjeli GOG na dvije skupine i to tako što će se te dvije skupine probijati u suprotnim smjerovima. Ovo, po Athumanunhu, vojnički gledano nikako nije dobro, jer ionako slabe snage još se više dijele, ali taj očajnički postupak i odluka valjda govore o svoj složenosti i opasnosti u kojoj su se našle brigade GOG. Tako je Prva skupina GOG (1. i 2. proleterska divizija), s deset brigada koje su već prešle preko rijeke Pive, dobila zadaću da se probija smjerom preko Sutjeske – Zelengore – Jahorine i dalje u istočnu Bosnu. Druga skupina GOG (3. udarna i 7. banijska divizija), s ukupno šest brigada koje su se još uvijek nalazile na Pivskoj visoravni, dobila je zadaću da se pokuša probiti opet u smjeru Sandžaka, a s ovom Drugom skupinom GOG ostalo je i 1800 najtežih ranjenika, te Centralna bolnica (ostali lakši ranjenici već prije upućeni su u svoje matične brigade i sada su se kretali s njima – po Athumanunhu). VS GOG još jednom je 5. lipnja zatražio od 1. bosanskog korpusa da konačno pomogne s 5. divizijom, ali 5. divizija uz sve napore u hodnji nikako nije mogla stići na vrijeme, jer se nalazila daleko u središnjoj Bosni. Dakle, ovaj očajnički pokušaj VS GOG bio je pokušaj da se protivnik zbuni s dva divergentna smjera proboja, a kako će to na kraju ipak završiti vidjet ćemo.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!