Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

subota, 16.02.2008.

Taktičke borbe 2. Svjetskog rata

Napad pješačke pukovnije na utvrđenu OT – listopad 1944. Istočna Pruska

Tijek borbe postrojbi 850. pješačke pukovnije (nastavak)

Istog trenutka kada je sovjetsko pješaštvo krenulo u opći napad, sovjetsko topništvo prenijelo je topničke udare po dubini njemačke obrane, a strojnice su osule snažnu strojničku paljbu po prvoj crti njemačkih rovova. Pod zaštitom jake strojničke paljbe i uz potporu tenkova i samovoznog topništva sovjetski vojnici ubrzo su upali u prvu crtu njemačkih rovova i zauzeli je. Bez zadržavanja, svladavši otpor njemačkih pješaka, sovjetski pješaci uz potporu tenkova i samovoznih topova ubrzo su zauzeli i drugu, pa treću crtu njemačkih rovova, a oko 1200 sovjetske postrojbe izbile su na crtu Juzefov – kota 41. No, nakon tog prvog početnog uspjeha sovjetskih postrojbi, njemačke postrojbe trgnule su se i počele su pružiti jači i organiziraniji otpor na crti Porožiniški – kota 43 – Podziški. Istodobno uz niz protunapada njemačke postrojbe pokušale su zadržati napredovanje postrojbi lijevog susjeda sovjetske 850. pješačke pukovnije. Tako su se sve do 1400 vodile teške borbe na graničnoj crti 2 km južno od Juzefova sve dok napokon sovjetske postrojbe nisu uspjele svladati otpor njemačkih pješaka. Istodobno sporo napreduju i postrojbe sovjetske 850. pješačke pukovnije, pa je tako 3. pješačka bojna čak i zaustavljena, ali pojavom sovjetskih tenkova i samovoznih topova koji su uništili njemačke vatrene točke napad je ipak produžen. Negdje oko 1400 sovjetska 850. pješačka pukovnija uspjela je prodrijeti na oko 5 km u dubinu njemačke obrane. Njemačke pričuve koje su onako naivno i teško stradale u topničkoj pripravi, sada su itekako nedostajale, jer njemački zapovjednici nisu imali ni jednu postrojbu koja bi mogla protunapadom vratiti izgubljene položaje, te im je samo preostalo da se povuku na drugu crtu obrane. Čim je zapovjednik sovjetske 850. pješačke pukovnije primijetio da se njemačke postrojbe povlače, zapovjedio je ukrcavanje 3. i 9. pješačke satnije na tenkove, a koje su već prije uvježbane za ovaj trenutak kada će nastupiti progon njemačkih postrojbi u povlačenju. Sada su sovjetski tenkovi krcati pješaštvom izbili na padine kote 45. pokušaj tenkovskog desanta da zauzme ovu kotu propao je poradi snažne njemačke paljbe iz smjera Numijestisa i Getkantena. Vojnici 3. i 9. satnije morali su zaleći i ukopati se na dostignutim crtama. Istodobno ostale sovjetske postrojbe (satnije) koje su se kretale iza tenkovskog desanta sada su upale u snažnu njemačku topničku paljbu. Sovjetskim zapovjednicima postalo je kristalno jasno da moraju brzo nešto poduzeti, jer prijetilo je da napad potpuno izgubi na zamahu. Tako je na južnom rubu naselja Numijestis u borbe uvedena bojna iz sastava sovjetske 852. pukovnije (to je bojna iz pričuve) koja je nakon kratke, ali žestoke borbe uspjela zauzeti kotu 45. Sada je opet zapovjednik sovjetske 850. pješačke bojne mogao slobodno djelovati, pa je zapovjedio tenkovskom desantu da iz smjera sjevera napadne kotu 45, 2, susjednu kotu već zauzete kote 45, a 3. pješačkoj bojni da napadne istu kotu iz smjera juga. Nakon kraćih borbi sovjetski pješaci izbili su na kotu 45, 2 i time sada doveli u nezgodnu situaciju njemačke postrojbe koje su se branile na toj koti, jer sada im je prijetilo okruženje. Njemačke postrojbe sada se povlače preko rijeke Šervinte prema naselju Getkanten. Sovjetska 1. pješačka bojna dobro se 'zalijepila' na leđa njemačkim postrojbama u povlačenju, pa je ona uspjela zauzeti manji mostobran na drugoj obali rijeke Šervinte. No, sovjetske postrojbe lijevo od 850. pješačke pukovnije imale su velikih muka sa njemačkim postrojbama, pa je tako zapovjednik 850. pješačke pukovnije morao, umjesto u borbu za proširenje mostobrana, svoju 2. pješačku bojnu uputiti na svoje lijevo krilo i bok koji su mu sada bili potpuno otkriveni zbog nejednakog nastupanja njegovog lijevog susjeda. To pak je sada želio iskoristiti njemački zapovjednik koji je na sovjetsku 1. pješačku bojnu, koja nije dobila očekivano pojačanje, poslao svoju njemačku 22. izvidničku bojnu u namjeri da odbaci sovjetske vojnike 1. pješačke bojne natrag preko rijeke. Razvile su se teške i krvave borbe koje su potrajale sve do 2100 kada je na trenutak došlo da pat pozicije. Naime, njemački vojnici nisu mogli odbaciti sovjetske, ali ni sovjetski vojnici nisu imali snage da potisnu njemačke. Sada se u borbu uključuju topovi i minobacači iz sastava (PAG) koji pokušavaju uništiti njemačke AB bunkere i utvrde, ali bezuspješno. Dalekometno i topništvo većeg kalibra (DAG, KAG i AAG) opet su zaostali u premještanju, pa nisu bili u mogućnosti pomoći. Sovjetskim pješacima preostalo je samo da se ukopaju na dostignutim crtama i brane ih. Kod lijevog susjeda sovjetske 850. pješačke pukovnije situacija pak je bila nešto drugačija. Naime, lijevi susjed koji je odmah u početku napada imao probleme u odbijanju njemačkih protunapada, tek u 1800 zauzeo je njemačku OT Podziški, a do kraja dana vodio je teške borbe za Lauckajme. Tako je završio i dan, sovjetska 850. pješačka pukovnija uspjela je prodrijeti 9 km u dubinu njemačke obrane, te zauzeti mostobran na drugoj obali rijeke Šervinte. Noć uoči 17. listopada postrojbe 850. pješačke pukovnije izviđale su protivnika, popunjavale se streljivom i prestrojavale se. Istu tu noć Nijemci dovlače svježe postrojbe njemačke 56. pješačke divizije. Nadnevka 17. listopada u 0900 nakon topničkog udara koji je trajao 20 minuta, te nakon naleta sovjetskog jurišnog zrakoplovstva, 850. pješačka pukovnija krenula je u novi napad. Istodobno napad produžavaju i susjedne postrojbe. Razvile su se opet teške borbe koje su potrajale sve do podneva, a sovjetske postrojbe nisu polučile nikakve uspjehe, jer su njemački pješaci pružali snažan otpor iz AB bunkera i utvrda. No, nakon podneva sovjetsko dalekometno topništvo (KAG i AAG) napokon su zauzeli svoje paljbene položaje i u topničkim udarima uništili su njemačke AB bunkere. Nakon toga sovjetska 2. pješačka bojna zauzela je naselja Getkanten, a postrojbe 1. i 3. pješačke bojne zauzele su njemačke rovove, te do 1800 izbile na crtu Goberišken – Sameluken. Na taj crti opet su njemačke postrojbe protunapadima uspjele zaustaviti sovjetske. Uz veliku i tešku muku, uz krajnji napor i požrtvovanost sovjetskih pješaka podržanih tenkovima, pet njemačkih protunapada odbijeno je i do 2100 sovjetske postrojbe izbijaju na crtu Jodcunen – kota 43 na samo oko 3 km od Goberiškena. Sada su se njemačke postrojbe opet počele izvlačiti na pričuvne obrambene položaje. Tako je tek nakon drugog dana sovjetska 850. pješačka pukovnija uspjela ovladati crtom koju je trebala ostvariti krajem prvog dana.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!