Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

nedjelja, 21.10.2007.

Povijesne priče

Priča o zastavniku Jurici

Na poziv bana Zrinskog u Čakovec stižu mnogobrojni odredi stranih vojski koji trebaju pomoći hrvatskim husarima i braniteljima Čakovca odbiti prijetnju Hasan paše i Rustam bega koji su se počeli okupljati nedaleko Virovitice. Zima je počela te godine Gospodnje vrlo rano, a čekanje na prodor Turaka otegnulo se. Strana vojska Ugara, Austrijanaca i Nijemaca bila je sve nestrpljivija i pomalo joj je popuštala stega. Tako su ti strani vojnici vrlo često izazivali svađe, pa čak i tučnjave s hrvatskim husarima i banovcima. Strani vojnici ponekad bi pretjerali i otimali hranu međimurskim seljacima iz okolnih sela, nasrtali bi na mlade djevojke, a časnici su imali sve više problema u održavanju vojničke stege. Ban Zrinski svakoga dana slušao je pritužbe na strane vojnike, a međimurski seljaci više nisu željeli trpjeti strance i njihove nepodopštine, pljačke i nasrtaje na žensku čeljad. Tko bi to više i mogao trpjeti, hrane strance, a oni im otimaju, kradu i nasrću na žensku djecu. Negdje oko podneva tog snježnog studenog godine Gospodnje otegla se duga povorka zaprežnih kola iz smjera Domašinca prema Čakovcu utvrdi Zrinskih. Niski teški oblaci vuku se tmurnim nebom, a debeli i mokri snijeg sve više otežava ionako sporo i tromo kretanje zaprega. To seljaci voze žito, meso, mast i zob u Čakovec gdje se prikuplja hrana za Hrvatsku vojsku i vojsku stranih zemalja koja je čekala na bitku s Turcima. Zaprege seljaka okružio je manji odred hrvatske husarije u plavetnim dolamama, pod kalpacima na kojima su zadjenuta čapljina pera. Husari su se ogrnuli u mrko smeđe kabanice ne bi li se zaštitili od mokrog i teškog snijega. Na čelu husara je mladi husarski zastavnik Jurica Juranić, mladac od tek dvadeset i tri godine, svijetlih i veselih očiju. Njegov tankonogi, dobro uhranjeni riđan kao da se namjerno poigrava mirno kaskajući. Konj je dar samoga Zrinskoga bana. Momku vedro raspoloženje nisu izgleda, ni ovi tmasti oblaci, ni mokri i teški snijeg, mogli pokvariti. Ni ovo zloslutno ratno vrijeme, što opet se nadvilo nad ostatke ostataka nekada moćnog i ponosnog kraljevstva Hrvatskog, nije mu moglo pokvariti dobro raspoloženje. Zašto i bi, pa mlad je, zdrav je, sreća ga dosada vjerno služila u bitkama, dobar konj je pod njim, stekao je slavu i zasluge spasivši bana od Turaka davši mu svog konja, husarija ga izuzetno voli i cijeni, ima čin … Uz sve to u jednom seoskom domu čeka ga i voli lijepa djevojka imena Katica. Obitelj mu živi kako tako dobro, pa kako da onda čovjek ne bude zadovoljan vedar i nasmijan, te se ne veseli svemu oko sebe i onome što je tek pred njim. 'Hajde ljudi, potjerajte brže malo! Snijeg će, a vojska u Čakovcu je gladna i čeka na nas!' – vikne Jurica izdižući se iz sedla. 'Brže! Brže!' – prihvate sada i ostali husari, te stanu požurivati seljake u kolima. 'Hmm, tjeraj, cijeli te bogovetni život netko goni i proganja. Imaš, nemaš, daj! Prokleti život i muka seljačka! Gospoda pak se uvijek drže one stare: seljak je kao vrba, što je više kljaštriš, sve je zelenija …' Ovo gunđanje starčića s prvom zapregom dobro je čuo Jurica, pa se krišom smijući obrati starcu: 'Veliš nešto djede, a?' 'Što bih ja govorio gospodine časniče … Velim ne velim isto mi dođe. Nego, reci ti meni što vi ne krenete s tom silnom vojskom na Turke, a ne da mi moramo trpjeti tu Ugarsku pukovniju? Razbojnici, a ne vojnici, uzimaju, otimaju kradu i nasrču, ne pitaju, provaljuju u kuće i pljačkaju Jel' tako časniče?' 'Nemoj tako djede. To su po sili i hrabrosti znani husari kapetana Nadasdya, pa dvije austrijske i jedna njemačka pukovnija vrhovnog vojvode Karla von Burghana nadbiskupa salzburškog. Čim snijeg prestane padati Turci će udariti na Čakovec, a tada će nam njihova pomoć itekako dobro doći.' – pokušao je objasniti Jurica starčiću. No, starac pljune u snijeg i snažnijim glasom reče: 'Nemoj tako sinko! Dobro ti znaš da je njima polovici milija pljačka i pijančevanje, otimanje od golorukog naroda, nego ogledati se s Turcima. Nisu oni kao vi, sinko moj, nisu njihove zemlje poharali Turci.' Jurica ne odgovori, jer njegovu pozornost odvrati glasna prepirka i svađa na začelju zaprežne kolone. Glasne psovke na mađarskom i desetak ugarskih husara u zelenim kontušima Nadasdyeve ugarske pukovnije koji nasrču na kola. Hrvatska husarija pokušala ih je odbiti od kola, a onda Jurica mahne svojim husarima s čela kolone. Husari izvuku mačeve i potjeraju konje prema Jurici. Zatim se Jurica postavi između nasrtljivaca i svojih husara, te vikne na lošem mađarskom ugarskim husarima: 'Stoj! Odstupi od kola! Tovar je pod zaštitom bana Zrinskog. Idite prema crkvi Svetog Nikole, tamo će se dijeliti hrana! Ne može ovako … Hej, ne diraj! Čekaj, čuješ … ma odbij kada kažem sunce ti ma … Husarija UDRI!!! Jurica zgrabi ugarskog husarskog narednika za ovratnik kontuše i naglo ga svuče iz sedla te ga obori u blatnjav snijeg. Ostali hrvatski husari okrenu koplja i tukući mačevima pljoštimice jednog po jednog ugarskog husara obore u snijeg. 'Vežite ih! Tjeraj ih u Čakovec! Za ovo će čuti i Nadasdy i sam ban Zrinski. Vrag neka ih nosi, a kako me samo udario …' – ljutio se Jurica trljajući rebra, te još zapovjedi: 'Hvatajte konje!' Sada pak starac nevjerojatno spretno za svoje godine skoči s kola i glasno se smijući priđe Jurici koga snažno zagrli. Ispod čohaste bunde izvadi flašu s rakijom i pruži je iznenađenom Jurici. 'Bravo dečki! Dobro ste im leđa naravnali, tako, zube im treba pokazati! Sam dragi bog poslao vas je na naš put. Da vas nije bilo ovi lopovi sve bi nam oteli … povuci sinko, to ti je prava međimurska, tako, krijepi dušu, zaslužio si … Tako povuci!'

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!