Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

petak, 03.08.2007.

Ratovi ruža

Ratovi dviju ruža - bitka kod Towtona

Ratovi dviju ruža zapravo predstavljaju dinastičke borbe koje su vođene s prekidima od 1455. do 1485. godine u Engleskoj između vladajuće kuće dinastije Lancaster i pretendenata na krunu dinastije York. Naime to je sredina 15. stoljeća kada je feudalizam u Engleskoj zapao u vrlo ozbiljnu krizu što ju je izazvao poraz u stogodišnjem ratu koji se vodio od 1337. do 1443. godine. Plemstvo je bilo nespremno i potpuno nesposobno da se prilagodi novim društvenim odnosima, pa je u bezakonju i bitkama plemičkih najamničkih vojski autoritet kralja potpuno ugrožen i krajnje kompromitiran. U toj novonastaloj situaciji dinastija Lancaster javlja se kao zaštitnik interesa feudalnih odnosa, a žestok joj je protivnik dinastija York. Tako je došlo do tri velika rata nazvana 'Ratova ruža' po ružama koje su se nalazile u dinastijskim grbovima narečenih plemičkih kuća (bijela ruža York – po Athumanunhu) i (crvena ruža Lancaster - po Athumanunhu). Na kraju kako to uvijek i biva u bitkama i ratovima kroz povijest, nakon dugogodišnjih borbi muški pretendenti iz dinastija Lancaster i York jednostavno su se pobili u silnim bitkama i nestali u tim međusobnim istrebljivanjima, pa je na kraju krunu prigrabio velški plemić iz dinastije Tudor. No, dobro toliko za uvod, a tražena je bitka kod Towtona, pa hajde onda da Athumanunh napiše nešto o istoj. Dakle, bitka kod Towtona jedna je od niza bitaka iz 'Rata ruža' koji se vodio od 1455. do 1461. godine, a započeo je zahtjevom dinastije York da se iz dvorskog savjeta uklone svi pripadnici dinastije Lancaster. Kada to nije bilo udovoljeno oko 3000 vojnika dinastije York krenulo je u nastupnu hodnju prema Londonu. Odmah im je u susret krenulo oko 2000 vojnika dinastije Lancaster. Prvi sudar, odnosno bitka, zapodjenut je kod Saint Albansa nadnevka 22. svibnja 1455. Pobjeda je pripala vojsci dinastije York. Druga velika bitka bila je nadnevka 23. rujna 1459. kod Blore Heatha gdje je vojska Lancastera iznenađena i uništena. Treća bitka tukla se nadnevka 10. srpnja 1460. kada je opet pobjedu odnijela vojska Yorka, ali zahvaljujući izdaji u redovima Lancastera. Tu je kralj zarobljen, ali su poradi neodlučnosti i totalne nesloge plemići iz dinastije York u svojim međusobnim prepucavanjima i nesuglasicama propustili da iskoriste te vojničke uspjehe. Nakon slijedeće bitke koja je vođena nadnevka 30. prosinca 1460. vojska Lancastera u bitci kod Wakefielda porazila je vojsku Yorka i oslobodila kralja Henrya VI. Međutim, nadnevka 2. veljače 1461. vojska Yorka potukla je vojsku Lancastera kod Mortimer's Crossa, a zatim i nadnevka 29. ožujka 1461. kod Towtona. Nakon toga krunu je preuzeo Edvard IV. iz dinastije York. No, dobro, bio bi to nekakav Athumanunhov kronološki slijed bitaka, a sada napokon nešto i o samoj bitci kod Towtona. Kod Ponterfacta okupila se vojska Yorka i krenula prema Ferrybridgeu kako bi prešla na 'neprijateljsko ozemlje', te tu zapodjenula bitku. Lord Clifford sa svojim je vojnicima krenuo prema Ferrybridgeu u namjeri da ga uništi i time spriječi vojsku Yorka da prijeđe rijeku. Vojska Yorka zauzimala je složaj na području od Tadcasera do Towtona, a snažni položaji bili su im zapravo na platou (zaravni – po Athumanunhu) sjeverno od Saxtona. Lord Clifford zauzeo je i uništio Ferrybridge, te je tu ubio svog konja i svojim vojnicima ovako kazao: 'Ako netko od vas misli otići, neka ode sada!' Nitko od vojnika nije napustio svog lorda. No, snage Yorka odbacile su vojsku lorda Clifforda natrag na položaje Lancastera. Kod povlačenja lord Clifford upao je u zasjedu koju su mu postavili strijelci Yorka. Glavna i odlučujuća bitka zapodjenuta je zapravo na Palm Sunday (Athumanunh taj dan raspoznaje kao Cvjetnica, nedjelju prije Uskrsa). Dakle, bitka je započela izbacivanjem tuča strijela strijelaca lorda Fauconberga (iz dinastije York – po Athumanunhu) koje su nošene vjetrom toga zimskoga dana (Athumanunh je pronašao da je zapravo toga dana bila snježna oluja koja je sakrila i još dodatno osnažila tuču strijela strijelaca Yorka) No, pješaci Lancastera ipak su krenuli u protunapad na desnom krilu složaja. Tada pak dolazi do nečega što se naziva 'Blody Meadow' ('krvava poljana' – po Athumanunhu). Jednostavnim riječima rečeno, nastalo je opće klanje među vojnicima, a bitka završava u trenutku kada lord Norfolk (iz dinastije York - po Athumanunhu) sa svojim vojnicima popravlja most u Ferrybridgeu i sa 6 000 svježih vojnika Yorka udara na lijevo (istočno) krilo Lancastera. Vojnike Lancastera zahvatila je panika i oni napuštaju taj ionako krvavi masakar za koji se u tom trenutku više ni nije moglo govoriti da je bila bitka. Jednostavno to je po Athumanunhu bio krvavi masakar koji se čak i Athumanunh zgraža opisati. Dakle, pobjeda u ovom prvom 'Ratu ruža' pripada Yorku, a ostala dva rata iz 'Ratova ruža' Athumanunh možda jednom napiše drugi put.

<	kolovoz, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!