Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

nedjelja, 29.07.2007.

Najpoznatiji gusari

Jamaica – uporište gusara

Otok Jamaica nalazi se u Karipskom moru i spada u skupinu otočja Velikih Antila. Jamaicu je otkrio Kolumbo 3. svibnja 1494. Starosjedioci (domorodci - po Athumanunhu) otok su nazivali Xaymaca, a Španjolci su ga preimenovali 1514. u Santiago. Nakon što su Englezi 1655. bitkom preoteli Španjolcima otok nazvali su ga današnjim imenom Jamaica. Englezi nisu imali dovoljno vojnih snaga za obranu otoka u slučaju španjolskog ili francuskog napada. Zbog toga je 1659. guverner Jamaice pozvao bukanire sa Tortuge da se slobodno nasele na otoku i brane ga u slučaju potrebe. Rezultat je bio nastanak grada na južnoj obali Jamaice, Port Royala. Bukaniri su utemeljili Port Royal (Kraljevska luka – po Athumanunhu) iz više razloga. Port Royal nalazio se u blizini putova španjolskih trgovačkih brodova, pa je bio savršena i idealna baza za brze napade i prepade. Luka je bila prostrana i dovoljno velika za smještaj velikog broja brodovlja, te njihovo popravljanje i opskrbljivanje. Port Royal je bio početna točka za mnoge kasnije gusarske napade na španjolske brodove i naselja u Novom svijetu. Godine 1660. Port Royal je uskoro postao poznat i kao 'Sodoma Novog svijeta' gdje većinu stanovništva čine 'gusari, pirati, koljači i prostitutke'. Zahvaljujući bogatstvu koje su gusari i pirati otimali Španjolcima, Port Royal se razvio u jedan od najvećih gradova Novog svijeta i bio je ekonomski najvažnija engleska kolonija. Svega nekoliko godina nakon nastanka Port Royala, dotadašnji glavni grad Jamajke, Spanish Town, mu je morao prepustiti svoju funkciju. Na vrhuncu popularnosti grad je imao po jednu krčmu na svakih deset kuća. Tijekom dvadesetogodišnjeg razdoblja koje je završilo 1692. u Port Royalu je živjelo 6500 ljudi. U gradu su se počeli naseljavati kovači, plemići, trgovci i zanatlije koji su živjeli u dvije stotine izgrađenih zgrada. Godine 1687. Port Royal je posjetilo 213 brodova, a gradsko bogatstvo se povećavalo iz dana u dan. Nakon što je Henry Morgan 1674. postao zamjenik guvernera Jamaice, Port Royal se nekoliko godina kasnije počeo mijenjati. Pirati više nisu bili poželjni, a niti potrebni za obranu grada i otoka. Trgovina robljem postizala je sve veću važnost. Uglednim građaniima Port Royala odjednom je zasmetao loš glas grada, pa je 1687. donijet Antipiratski zakon. Umjesto da bude sigurno mjesto za pirate, Port Royal je postao mjesto njihovih smaknuća. Mnogi su pirati završili na vješalama u Port Royalu, a bukaniri se premještaju na Bahamske otoke s kojih ponekad napadaju i engleske brodove. Godine 1692. razarajući potres pogodio je Port Royal. S obzirom da je grad svojim većim dijelom bio smješten na pješčanom grebenu, dvije trećine grada je završilo na dnu mora. U prirodnoj kataklizmi poginulo je oko dvije tisuće stanovnika. Nakon toga Spanish Town je ponovno postao glavni grad Jamaice. Pokušaji da se Port Royal obnovi, jer je trećina grada još uvijek bila čitava, djelomično je uspio. Port Royal je postao glavna engleska luka u tom dijelu Kariba, ali 1704. grad je opet zahvatila kataklizma u vidu razarajućeg požara. Nekoliko uragana tijekom prve polovice 18. stoljeća potpuno je dokrajčilo Port Royal, a preostali stanovnici su se naselili u obližnjem gradu Kingstonu koji je danas i najveći grad na Jamaici.

Sir Henry Morgan – karipski vitez i gusar

Henry Morgan vjerojatno je bio gusar, ali lupež (pirat) svakako nije bio. To znači da je imao potrebite papire (dozvolu) koje mu je kao predstavnik britanske vlade izdao guverner Jamaice, opunomoćivši ga tako da se za račun Engleske bori protiv Španjolaca. Plaćen je bio plijenom koji je preoteo Španjolcima, a to je u 17. stoljeću bio jedan od uobičajenih načina vođenja bitaka na moru. Oko života Henrya Morgana mnogo je toga obavijeno mitovima i velom tajni, pa tako i sam datum i mjesto njegova rođenja. Tako jedni tvrde da je rođen u engleskom selu Penkarnu u Monmouthu, a drugi se pak slažu da je to moralo biti u Llanrhymnyju, pokrajina Glanmorgana, u Walesu, oko godine 1635. Čini se da mu je obitelj uistinu bila velška, a dvojica njegovih stričeva sudjelovala su kao časnici u engleskom građanskom ratu, ali na suprotnim stranama. Što pak se Henryeva djetinjstva tiče, o njemu se uglavnom ne zna ništa, a o njegovu dolasku na Karibe isto tako postoji više priča. Tako se u jednoj od njih kazuje da je poput mnogih drugih došljaka u Bristol i Henry Morgan bio opijen, premlaćen, te potom ukrcan na brod koji je plovio put Amerike gdje je kao i ostali postao fizički radnik. U drugoj pak se govori kako se on sam dragovoljno prijavio u vojsku lorda zaštitnika Olivera Cromwella, te pod zapovjedništvom generala Venablesa krenuo na Karibe. Nakon Venablesova poraza u bitki kod Santo Dominga, njegovi iscrpljeni vojnici našli su se ponovno na svojim brodovima i plovili prema tad posve nevažnoj Jamaici, a koju je tada branilo tek dvjestotinjak španjolskih vojnika. Lako su osvojili glavno naselje Santiago de la Vega, ali Cromwell je čak osam tisuća ljudi poslao da osvoji San Juan, Santo Domingo, Havanu, Santiago de Cuba, Vera Cruz ili Cartagenu, a ne tako nerazvijen i nevažan otok. Čim su se vratili u Englesku, i general Venables i zapovjednik flote, admiral Penn bili su bačeni u londonski Tower. U međuvremenu, ostavljeni i bez svojih zapovjednika, vojnici na Jamaici podlijegali su tropskim bolestima o kojima se tada nije znalo uglavnom ništa (žuta groznica, dizenterija i malarija kosili su vojnike kao zrelo snoplje žetva – po Athumanunhu). Preživjeli Španjolci i njihovi robovi, koji su prešavši na gerilski način ratovanja protiv engleskih osvajača, samo su dodatno pogoršavali njihov i onako očajan položaj.
Henry Morgan je nekako preživio sve te strahote i uskoro je postao sudionikom prepada na različite španjolske luke, prvo pod zapovjedništvom admirala Goodsona, a potom i pod zapovjedništvom komodora Mingsa. Upravo je pod njegovim zapovjedništvom postao kapetan jednog od brodova i iskazao se u napadu na Santiago de Cuba 1662. godine, a koji se pretvorio u veliki uspjeh. Godinu dana kasnije pridružio se Mingsu u napadu na San Francisco de Campecha i domogao bogatog plijena. Nije dugo mirovao i već godinu dana kasnije plijenom mu postaju i Villa Hermosa, Trujillo i Granada, a kad su se brodovi napokon vratili uz luku Port Royal na Jamaici, Henry Morgan je mogao za sebe kazati da je bogat čovjek.
Početkom godine 1665. oženio se svojom sestričnom Elizabetom, pa je novostvorena obitelj postala prvom obitelji Jamaice. Dvije godine kasnije Henry je postao pukovnik postrojbe Port Royal Militia u kojoj je nekoć služio kao kapetan, a kad je nizozemski vođa Mansvelt na Tortugi umro, Henry je zauzeo njegovo mjesto i postao admiralom. Napad na Puerto del Principe na Kubi donio mu je još plijena, a osvajanje luke Peuerto Bella na sjevernoj strani Panamske prevlake - neviđeno bogatstvo. Listopada 1668. vjerujući kako Španjolci pripremaju napad na Jamaicu, Morgan je ponovno razvio jedra i zaplovio put glavne španjolske utvrde Cartagene, na obali današnje Kolumbije. Na Kravljem otoku gdje se usidrio i uredio bazu iz koje će izvoditi napade, glavni mu je brod Oxford eksplodirao i ubio 300 od ukupno 900 ljudi. Povjerovavši kako je sad preslab da napadne Cartagenu, odlučio se za napad na Maracaibo, ali uspjeh je bio gotovo nikakav. Većina je ljudi na vrijeme pobjegla iz grada. Nakon dva uludo potrošena mjeseca provedena u laguni, vratio se do Maracaiba i naišao na tri ratna broda pod zapovjedništvom viceadmirala Alonsa del Campo y Espinosa. Namjerno zapalivši jedan svoj brod, Morgan ga je doslovce nagurao na Espinosin brod Magdalena naoružan s čak 48 topova. Za Španjolce ishod bitke bio je porazan. Magdalena je planula i potonula, Santa Louisa je uspjela pobjeći, a Marquesa, treći španjolski brod, postao je plijenom gusara. Sam viceadmiral uspio se skloniti u tvrđavu na otoku San Carlos na samom uskom ulazu u lagunu Maracaiba. Svojim je topovima sad mogao zapriječiti izlazak Morganovih brodova iz lagune. Ipak, Morgan ga je nadmudrio lažnim napadom i kad je prevareni Don Alonso svoje topove usmjerio prema kopnenoj strani, Morgan je sa svim svojim brodovima kliznuo iz lagune i 17. svibnja 1669. doplovio u Jamaicu gdje je dočekan kao heroj. Tu se posvetio svojim plantažama šećerne trske, a onda zaplovio prema Panami koja je tad slovila kao najbogatiji grad španjolske Amerike. Premda ga je tamošnji guverner brojčano nadvisivao čak pet stotina puta, Panama je pala i bila spaljena do temelja, ali plijen je bio manji od očekivanoga. Kad je u odnosima Engleske i Španjolske zavladalo primirje, Morgan je počeo samo smetati, pa je bio uhićen i na brodu Welcome vraćen u Englesku. Za razliku od mnogih drugih, nije završio u zloglasnome Toweru, već je kad su izbili sukobi između Engleske i Nizozemske, bio pomilovan, vraćen na Jamaicu i čak imenovan vitezom.
Gusarenjem se više nikad nije bavio. Skrasio se kao član jamajčanskog vijeća i posvetio svojim plantažama šećerne trske, istodobno se brinući za obrambene bedeme i obranu grada i otoka i tako sve do smrti.

29.07.2007. u 13:51 • 3 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...


freevisitorcounterss Homepage

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja


Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!