Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

petak, 06.04.2007.

Španjolski građanski rat

Bitke Španjolskog građanskog rata

Nadnevka 22SRP1936 već se moglo govoriti o početku Španjolskog građanskog rata u Španjolskoj, a ne više o pobuni, ili o otporu pobuni. Zanos pobjede (poraza) posvuda je iznenada splasnuo, a pojavio se strah da će oni drugi, bilo lijevo, ili desno, pobunjenici, ili Republikanci jedni drugima pokvariti slavlje. Republikanci su ustrojili vojsku Republike od sindikalnih milicija, Civilne i Jurišne straže, te ostataka regularne vojske, a Nacionalisti (pobunjenici) ustrojavali su kolone za napad na Madrid po uzoru iz bitaka u Maroku. Već 19. srpnja general Mola uputio je svog pobočnika, Andalužanina pukovnika Garciju Escameza s 1000 vojnika, dvije satnije regulara i jedna satnija falangista, prema jugu u pomoć Guadalajari. U ovom naumu bi i uspio da pukovnik Escamez nije zastao u Logronu. Nacionalistički general Mola imao je na raspolaganju dostatan broj vojnika, vozila i goriva, ali mu je kronično manjkalo streljiva. Na samo tridesetak kilometara od grada Guadalajara pukovnik Escamez, izvješten od svojih izvidnika da je grad u rukama Republikanaca, odjednom je stao i povukao se na sjever klanca Somosierra (na Athumanunhovoj sličici označeno crvenom brojkom 1). Iz Valladolida, sjeverozapadno od Madrida, kretala se još jedna nacionalistička napadajna kolona ustrojena također od vojnika i falangista, a brojila je oko 300-tinjak ljudi kojima je zapovijedao pukovnik Sarradora, ali kako je klanac Alto de Leon već zauzeo jedan republikanski milicijski odred i ta nacionalistička kolona stala je (na Athumanunhovoj sličici označeno crvenom brojkom 2). Nacionalisti su odmah uvidjeli da su oba klanca izuzetno značajna za obranu Madrida, pa su tijekom bitaka od 22. do 25. srpnja izbacili republikanske snage iz njih i čvrsto ih zaposjeli. No, dalje od tih klanaca Nacionalisti nisu mogli jer im je ponestalo streljiva. Nakon toga iz Pamplone general Mola poslao je još tri kolone prema Baskiji kojima su zapovijedali pukovnici Beorlegui, Latorre i Cayuela, a brojile su ukupno 3430 vojnika. Iz Pamplone u Zaragozu stiglo je oko 1500 karlista, ali sada se iz Barcelone prema Zaragozi uputilo oko 20 000 vojnika Republikanaca. Tako je prvu republikansku kolonu koja je krenula na Zaragozu vodio anarhist Durruti, a savjetnici su mu bili bojnik Perez Farras i vodnik (odgovara rangu desetnika u HV – po Athumanunhu) Jose Manzana. No, nakon samo dva sata od Barcelone Durruti se sjetio da je u bitku krenuo bez temeljne opskrbe (hrana, voda i streljivo). Istodobno su krenule i kolona PSUC koja je brojila oko 1500 vojnika, te kolona POUM koja je brojila oko 2000 vojnika. Na samom jugu bila je mješovita kolona gdje su najbrojniji bili anarhisti. Te Republikanske kolone stalno su brojčano narastale, pa je tako početkom kolovoza Durrutijeva kolona brojila oko 6000 vojnika, te se opasno približila Zaragozi koju su držali Nacionalisti. No, pukovnik Villalba, koji je službeno bio zapovjednik svih republikanskih kolona zaustavio je napredovanje Durrutijeve kolone bojeći se da ne bude odsječen od ostataka republikanskih kolona koje su se kretale nešto sporije. Bila je to 'skroz na skroz' pogrešna odluka republikanskog zapovjednika, jer je Zaragozu tog trenutka branilo svega 10 000 nacionalističkih vojnika, a republikanskih je bilo dva puta više i bili su bolje naoružani i opremljeni. No, tko zna, Zaragozu je branila 5. divizija regularne vojske koja je ostala kompaktna i prešla na stranu Nacionalista, dok je 4. divizija regularne vojske koja je stala na stranu republikanaca bila izuzetno krnjeg sastava. Na kraju krajeva anarhistički vojnici nisu bili vični vojnoj stezi, uopće nisu imali pojma o vojnoj taktici, o topografiji, kao i o potrebi organiziranosti tijekom provedbe napada. Na suprotnoj, nacionalističkoj strani bili su časnici koji su držali do vojne stege. No, na kraju se sve samo svelo na to da je jedan usamljeni republikanski zrakoplov bombarder izbacio bombu koja nije eksplodirala, ali je pogodila i srušila kip Djevice zaštitnice Zaragoze. Bila je to uvreda Nacionalistima koji su taj kip proglasili svojom glavnom zapovjednicom obrane. Još nekoliko zrakoplova Republikanaca tipa 'Fokker', 'Nieuport' i 'Breguet' u zraku se susrelo s istim tipovima zrakoplova Nacionalista, ali nije došlo do neke značajnije bitke koja bi utjecala na sam ishod.

<	travanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!