Smrt 'Rifskog lava' – pobunjenici ostaju bez vođe
Izbijanjem pobune u Leonu, radnici su odmah stali pružiti žilav otpor pobunjenicima, ali su im kronično nedostajali naoružani odredi rudara koji su otišli u pomoć Republikancima Madrida. Nešto žešća bitka zapodjenula se između pobunjenika i rudara koji su zalutali i sada su se vračali u Ponferadu. U Menorki razvila se bitka za podmorničku bazu Port Mahon u kojoj je bila većina podmornica. Baza je ostala u rukama Republikanaca. Nadnevka 20. srpnja 1936. general Mola poslao je u Lisabon mladog pilota, sa zrakoplovom tipa 'Pussmoth', po vođu pobune generala Sanjurja, kako bi ga prebacio u grad Burgos koji je postao sjedište pobunjenika. No, kada se zrakoplov spustio u zračnu luku Lisabona, Republikanci su protestirali kod portugalske vlade i ishodovali da se zrakoplov izmjesti iz zračne luke. Pilot je premjestio zrakoplov, na zahtjev portugalske vlade koja je inače bila naklonjena Sanjurju. Tako je zrakoplov premješten na jednu livadu, kod Marinhe, koju su okruživala stabla obližnje šume. Tijekom odlaska general Sanjurjo je na zaprepaštenje mladoga pilota insistirao da sa sobom u zrakoplov smjesti jedan teži sanduk tvrdeći da mu je u tom sanduku svečana odora u kojoj će se pojaviti kao novi šef države. (Sada Athumanunh ne zna točno, ali možda je upravo taj sanduk, odnosno njegova težina na koju mladi pilot nije računao, otežao polijetanje malenom zrakoplovu.) Naime, vijak (propeler) je zahvatio krošnje stabala, pa je motor planuo, a zrakoplov se srušio i odmah se zapalio. Mladi pilot je ispao iz zrakoplova i prošao s težim ozljedama, a general Sanjurjo je ostao u zrakoplovu i izgorio. Bez obzira što su, kasnije, nacionalisti tvrdili da je general Sanjurjo pao kao žrtva sabotaže Republikanaca, Athumanunh je uvjeren da je zapravo general postao žrtva svoga vlastitog konformizma, jer nije želio poslušati savjet svojega pilota. No, bilo kako da bilo, sada su nacionalisti, na samom početku pobune, ostali bez vođe pobune i našli se pred problemom koga izabrati za novoga vođu. Samo koga izabrati?! Calvo Sotelo je ubijen, Goded je tijekom pobune zarobljen, Jose Antonio je također u zatvoru… Ostali su generali Franco, Queipo i Mola kao jedine karizmatične osobe koje bi mogli prihvatiti svi nacionalisti (karlisti, monarhisti, falangisti, regulari, legionari i ostali pobunjenici – sve njih sada Athumanunh naziva jednim imenom – nacionalisti). Dakako, general Mola bio je suviše opterećen problemima koji su se pojavili nakon što pobuna nije baš krenula planom koji su si nacionalisti zacrtali, pa je on sada u Španjolskoj morao voditi bitku na čak tri bojišnice, general Queipo pak je bio više sklon ispraznim govorima i propagandama nego je posjedovao osobine koje se zahtijevaju od vođe, a general Franco osvojio je Španjolski Maroko i Afrička ga je armija slušala bez pogovora. Tako je za novog vođu pobune izabran general Francisco Franco. Nadalje, u andaluzijskim selima situacija tijekom pobune bila najviše iskomplicirana i potpuno nejasna. Tako su u drevnom vunarskom pueblu Pozoblancu 120 pripadnika Civilne straže preuzeli vlast pobunom, no, tada su iz rudarskog puebla Linaresa stigli naoružani rudari, okružili pueblo Pozoblanca i glađu primorali pobunjenike na predaju. Kasnije su svi pobunjenici i njihove obitelji zatvoreni na brod-zatvor Legazpi, a potom su surovo pobijeni i postrijeljani. Tako je tih dana kulminacija nasilja i surovosti koje su se nakupljale kroz stoljeća Španjolske povijesti planula svom silinom, a strahote građanskog rata nezaustavno su krenule u sve gorem i krvavijem smjeru. Bjegunci iz Seville, koja je bila u rukama nacionalista, stizali su na područje koje je ostalo u rukama Republikanaca, te pričali o stravičnim zločinima, zvjerstvima i divljaštvima nacionalista. To bi izazvalo još strašnije odmazde Republikanaca, pa onda obrnuto… tako je 'Paklena sila' vrtjela stravični ples građanskog rata koji samo što nije buknuo još jačim plamenom. Tijekom slijedećih postova Athumanunh će opisivati prve bitke, dolazak stranih vojnih savjetnika (Nijemaca, Talijana, Rusa…), pa dolazak interbrigadista, pa opremu, odore, oznake, činove, zrakoplove, tenkove i sve ostale nesretne eksponate toga nesretnoga vremena jednog djelića ljudske povijesti …
< | ožujak, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!