Crta između Republikanaca i pobunjenika
U Barceloni se vojarna San Andres do večeri predala anarhističkoj miliciji, a kako je u toj vojarni bilo glavno skladište oružja, sada su anarhisti došli u posjed 30 000 pušaka (do tada su ih imali samo 200-tinjak – po Athumanunhu).Nakon toga nakon nešto duže bitke predala se i vojarna Atarazanas, a u toj bitki poginuo je anarhistički vođa Francisco Ascaso. U tim bitkama između pobunjenika i Republikanaca poginulo je 200 antifašista i oko 300 pobunjenika, a obadvije strane zajedno imale su još 3000 ranjenih. Te ulične bitke iznjedrile su nove anarhističke vođe koji su se pokazali kao dobri organizatori i vrsni zapovjednici, a bili su to: Garcia Oliver, Abad de Santillan i Derruti. Zapravo, to su bili opasni i nasilju skloni ljudi. No, u slamanju pobune nisu samo anarhisti igrali glavnu ulogu. Bile su tu i regularne postrojbe Republike i to naoružani odredi Civilne i Jurišne straže, njih sve zajedno oko 5000 pod oružjem, dok su anarhisti imali preko 30 000 ljudi pod oružjem. Još prije izbijanja pobune anarhisti su se u Barceloni zalagali za odcjepljenje od ostatka Španjolske, pa su sada anarhisti mogli odlučiti: - ostati lojalni Republici ili ostati dosljedni svojim idejama i planovima. Ako se odluče za ono prvo to je u čistoj suprotnosti s njihovim stavovima i uvjerenjima, a ako pak se odluče za ono drugo mogli bi steći nove neprijatelje u vidu mnogobrojnih Republikanaca, socijalista, komunista i katalonskih pobunjenika. Naravno, anarhisti su se odlučili za ono prvo, a u tim konfuznim i teškim trenucima to je i bilo jedino prihvatljivo. Sada su se sve katalonske snage odane Republici ujedinile (UGT - Union General de Trabajadores – socijalistički sindikati, CNT - Confederacion Nacional de Trabajo – anarhistički sindikati, FAI - Federacion Anarquista Iberica – anarhistička federacija, PSUC - Partido Socialista Unificado de Cataluna – katalonska jedinstvena socijalističko-komunistička stranka, POUM - Partido Obrero de Unificacion Marxista – marksistička stranka antistaljinističke orijentacije, Katalonska akcija i rebassairi – zemljoradnici vinogradari) i krenule u napadajnu hodnju na Zaragozu. Pobunu u Granadi vodio je pukovnik Munoz, a grad je lagano zauzet, osim radničke četvrti El Albaicin, ispod Alhambre, u kojoj su radnici pružili žestok višednevni otpor pobunjenicima. No, nakon teških bitaka četvrt je pala, a radnici su pretrpjeli teške gubitke u ljudstvu. U Valenciji pobuna nije uspjela jer je general Martinez Monje, sa svojim stožerom i 3. divizijom, ostao lojalan Republici. U Alicanteu pak je vladala neizvjesnost jer je kolebljivi general Garcia Aldave nekoliko dana razmišljao kome da se prikloni, ali je na kraju ipak ostao lojalan Republici. U Almeriji je karabinjerski pukovnik Crespo Puerta sa svojim karabinjerima izveo pobunu i zauzeo javne zgrade, ali se dolaskom, vladi odanog razarača Lepanta, te prijetnjom mornara da će pobunjenike gađati topovima, ipak predao. U Sevilli je general Queipo de Llano uspio osvojiti vojno uzletište na koje su se odmah, zrakoplovom tipa 'Foker', spustili legionari pod zapovjedništvom bojnika Castejona. Bojnik Castejon odmah je odlučno napao Trianu na drugoj obali rijeke Guadalquivir. Legionari su se bešćutno i krvavo obračunali s preostalim braniteljima koje su sve poklali vojničkim bodežima, a Trianu topovima sravnili sa zemljom. U Galiciji, u gradu Coruna, bile su smještene dvije vojne postrojbe kojima su zapovijedala dva generala. Prvi general , zapovjednik 8. divizije, bio je Enrique Sacedo, a drugi je bio general Rogelio Caridad Pita zapovjednik 5. pješačke brigade. Iako su oba generala sa svojim postrojbama ostala vjerna Republici, obojica su se kolebala da li da naoružaju sindikalne organizacije. Pukovnik Canovas Lacruz, zapovjednik inženjeraca, sa svojom je postrojbom stao na stranu pobunjenika, a njemu su se priključili i mjesni falangisti. Radnici su pokušali pružiti otpor, ali im je nedostajalo oružje. No, radnicima je u pomoć priskočila jedna naoružana kolona rudara iz mjesta Noya. Razvile su se bitke, ali nedostatak oružja ipak je presudio u korist pobunjenika. Bitke su se razvile i u drugim gradovima, kao u Vigu gdje su bile najžešće u lučkoj četvrti, a u predivnom gradu Pontevedera građanima su u pomoć stigli seljaci iz okolnih sela oboružani batinama, srpovima, noževima i raznim drugim priručnim oružjem. No sve je bilo uzalud Galicija je ubrzo pala u ruke pobunjenika koji su se masovnim pokoljima obračunali s neistomišljenicima. Vrlo teške i žestoke bitke razvile su se u pomorskoj bazi El Ferol. Tu su pobunjenici zauzeli kopno, ali su im mornari pružali otpor s brodova. No, nakon nekoliko dana na krstarici Almirante Cervera došlo je do nesloge i kolebanja, pa se ona napokon predala pobunjenicima. To pak je povuklo posadu bojnog broda Espana da se i oni predaju, a potom su se redom predavale posade torpednih brodova i šalupe brodovi obalne straže. Cijela je baza pala u ruke pobunjenicima, a gubitak te vrlo važne pomorske baze bit će težak udarac Republikancima tijekom predstojećih ratnih bitaka koje samo što nisu počele.
< | ožujak, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!