Bitka kod Mile
Još te iste 260. godine p. K. doći će do prve pomorske bitke Rimljana i Kartažana kod mjesta imena Mila, uz obale sjeverne Sicilije blizu Liparskih otoka. Susrele su se dvije protivničke eskadre po brojčanosti istog sastava. Na čelu rimske eskadre je prvi rimski admiral Gaj Duilije, flotovođa koji je prvi u povijesti mlade rimske flote zapodjenuo pomorsku bitku. Kartažansku flotu vodio je iskusni vojskovođa Hanibal. Zaboravljajući temeljno vojničko iskustvo, da se protivnik nikada, ali baš nikada, ne smije podcjenjivati, Hanibal je uveliko podcijenio Rimljane, pa je očekivao laganu pobjedu. Hanibal je imao 130 ratnih brodova, a približno toliko brojila je i flota Gaja Duilija. Što radi Hanibal? Athumanunh ne može povjerovati, ali Hanibal čak nije ni bojno posložio svoju flotu, a najgore pak je to da je dopustio svojoj prethodnici da se upusti u bitku prije dolaska glavnine flote. Na drugoj strani Gaj Duilije drži oprezno flotu na okupu, pa žestoko tuče kartažansku prethodnicu prije dolaska njezine glavnine brodova. Tako je trinaest kartažanskih brodova zauzeto jurišom legionara i prije dolaska glavnine. Rimski 'leteći mostovi' premašili su sva očekivanja, još 20 kartažanskih brodova zauzeto je jurišom rimskih legionara i prije nego su se kartažanski mornari i ratnici snašli. U jurišu je zauzet i sam zapovjedni brod Kartažana, a Hanibal se jedva spasio bijegom na čamcu. Kartažanska flota tijekom bitke izgubila je 50 brodova od čega je 33 palo u ruke Rimljanima neoštećenih. Athumanunh će opetovano zapisati da se dogodilo nešto nevjerojatno za pomorsku bitku – naime, jedna je flota iz bitke izašla s više brodova nego je u bitku ušlo. Nakon ove bitke ugled Kartage je ozbiljno poljuljan, a samopouzdanje Rimljana je naraslo. Tako će u proljeće 256. godine p. K. dva konzula Atilije Regul i Manlije Vulzon s 330 ratnih brodova i s 39 000 vojnika ukrcanih na prijevozne brodove poduzeti pohod na Kartagu. No, kartažanska flota na vrijeme je to zamijetila, pa je u susret rimskoj floti poslano 350 kartažanskih ratnih brodova pod zapovjedništvom vojskovođe Hamilkara Barkasa. Obije flote susrest će se i bitku zapodjenuti kod rta Eknom na jugu Sicilije. Bit će to još jedna veličanstvena pomorska bitka koju će karakterizirati neuobičajeni načini vođenja i svojevrsno odvijanje operacije, vrlo čudnim, ali logičnim bojnim složajima brodova, no, o bitki kod Eknoma drugi put.
< | prosinac, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!