Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

subota, 25.03.2006.

Bitke Prvog Svjetskog rata

Iskrcavanje na plaži 'W'

Za iskrcavanje na plaži 'W' predviđena je britanska 86. pješačka brigada i dio mornaričkog pješaštva sa zadaćom da zauzme kote 35 i 42 te da se poveže s postrojbama koje su se iskrcale na plaži 'V'. Drugi dan trebalo je produžiti napad preko Kritije i uz pomoć 88. pješačke brigade koja se iskrcala na plaži 'V' zauzeti Adži Babu. Potporu s mora pružio je BB Implacable i CA Euryalus. Zemljište je bilo slično kao na plaži 'V'. Obala je bila pješčana u dužini od 350 m i širine od 15 do 40 m, a strane su joj bile strme s kojih je branitelj mogao tući unakrsnom vatrom. Cijela plaža bila je isprepletena žičanim zaprekama između kojih su bile postavljene mine i fugase na suhom i u vodi. Sve se ponovilo kao i na plaži 'V', iskrcavanje je počelo u 0400, turski vojnici su mirovali sve dok se čamci nisu približili obali, a tada bi otvorili strašnu i ubitačnu paljbu. Samo zahvaljujući topničkoj potpori s brodova britanski vojnici uspjeli su zauzeti prve turske rovove oko 0930. Nakon toga uspostavljen je i dodir s postrojbama koje su se iskrcale na plaži 'X'. Međutim, veza s postrojbama koje su se iskrcale na plaži 'V' nije uspostavljena sve do pada mraka poradi snažnog turskog otpora na koti 138. Noć 25./26. travnja iskorištena je za popunu i opskrbu postrojbi.

Iskrcavanje na plaži 'X'

Za iskrcavanje na plaži 'X' predviđena je britanska 87. pješačka brigada (minus tri bojne), bojna mornaričkog pješaštva i pukovnija kraljevskih strijelaca. Zadaća je bila da se prvog dana zauzme plaža i uspostavi veza s postrojbama iskrcanim na plaži 'W' te da se zauzme kota 135. Drugog dana trebalo je napasti krilo obrane na Adži Babi. Topničku potporu s mora pružali su BB Implacable i CA Dublin. Ovdje je teren bio nešto povoljniji i topništvo je moglo pregledno gađati utvrđene obalne rubove i otporne točke branitelja nego na ostalim plažama. Iskrcavanje je počelo u 0430. Turske postrojbe i ovdje su odgovorile žestoko, ali kako su bojni brodovi mogli priči obali na udaljenost od samo 500 m pogodci su bili precizni i razorni, pa je obala zauzeta do 0700 skoro bez gubitaka. Nakon toga uspostavljena je i veza s postrojbama koje su se iskrcale na plaži 'W'.

Iskrcavanje ANZAC u Kaba Tepe

Prethodnica ANZACA, australska 3. pješačka brigada trebala je zauzeti uzvišenja i time osigurati iskrcavanje glavnini ANZAC (australska 1. i 2. pješačka brigada i 2. novozelandska pješačka divizija). Potporu je s mora pružala 2. eskadra (5 BB, 1 CA, 1 CVA, 8 DD, 16 parobroda i 7 prijevoznih brodova) Iskrcavanje se trebalo provesti noću bez topničke priprave istog. Obalski rub na mjestu iskrcavanja bio je u dužini od 900 m sasvim otvoren i krilima se oslanjao na uzvišenja koja su se strmo spuštala u more. Postoji i nekoliko jaruga kroz koje se prikriveno može izaći na visoku obalu, a obrambeni položaji turskih postrojbi nalazili su se na 4 do 5 km dalje od mjesta iskrcavanja. Obalu koja nije bila utvrđena branila je samo jedna turska bojna. Prvi iskrcani val Australaca i Novozelanđana (oko 8000 vojnika) u 0400 izvršio je iznenadni juriš i prisilio turske vojnike na povlačenje. No, u 0630 tursko topništvo otvorilo je paljbu po mjestu iskrcavanja i brodovima, pa su se isti morali udaljiti od obale. Oko 1100 turskim vojnicima stiže u pomoć još 5 pješačkih bojni iz 19. pješačke divizije, a vrlo brzo tu je stigla i cjelokupna turska 19. pješačka divizija s namjerom da potisne protivnika natrag u more. Kako je bilo iskrcano oko 12 000 vojnika na uskom prostoru ANZAC trpi velike gubitke (oko 5000 vojnika), a protunapad turskih postrojbi podupirao je iz smjera Nogare i jedan stari turski BB Turgut Raje koji je gađao vrlo precizno. To je trenutak kada su britanski vojnici morali stati zbog vojnika iz ANZAC. Naime, iako su Australci i Novozelanđani pokazali izuzetno junaštvo napravili su nešto što vojnici nikako ne smiju. Dakle, australski i novozelandski vojnici nisu ponijeli sa sobom pričuvne spremnike sa streljivom te su odbacili lopatice i drugu težu opremu uz izgovor da bi lakše nastupali, pa su vrlo brzo ostali bez streljiva i nisu imali lopatice kako bi se utvrdili. Ipak, bez obzira na velike gubitke australski i novozelandski vojnici obranili su se na samo 1000 metara od mora, pa je iskrcavanje nastavljeno.
Iako je zapovjednik turske 5. armije već 25. travnja ujutro imao podatke o protivničkim iskrcavanjima na cijeloj bojišnici 9. divizije i informacije o velikim borbama kod Kum Kale i Sedilbahra, u zaljevu Morto, na ušću Sagir Bere, kod Kaba Tepe i Ari Burnu, on je poradi nazočnosti britanskih brodova u zaljevu Saros još uvijek bio uvjeren da će glavni udar biti kod Bulaira.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!