Iskrcavanje na plaži 'W'
Za iskrcavanje na plaži 'W' predviđena je britanska 86. pješačka brigada i dio mornaričkog pješaštva sa zadaćom da zauzme kote 35 i 42 te da se poveže s postrojbama koje su se iskrcale na plaži 'V'. Drugi dan trebalo je produžiti napad preko Kritije i uz pomoć 88. pješačke brigade koja se iskrcala na plaži 'V' zauzeti Adži Babu. Potporu s mora pružio je BB Implacable i CA Euryalus. Zemljište je bilo slično kao na plaži 'V'. Obala je bila pješčana u dužini od 350 m i širine od 15 do 40 m, a strane su joj bile strme s kojih je branitelj mogao tući unakrsnom vatrom. Cijela plaža bila je isprepletena žičanim zaprekama između kojih su bile postavljene mine i fugase na suhom i u vodi. Sve se ponovilo kao i na plaži 'V', iskrcavanje je počelo u 0400, turski vojnici su mirovali sve dok se čamci nisu približili obali, a tada bi otvorili strašnu i ubitačnu paljbu. Samo zahvaljujući topničkoj potpori s brodova britanski vojnici uspjeli su zauzeti prve turske rovove oko 0930. Nakon toga uspostavljen je i dodir s postrojbama koje su se iskrcale na plaži 'X'. Međutim, veza s postrojbama koje su se iskrcale na plaži 'V' nije uspostavljena sve do pada mraka poradi snažnog turskog otpora na koti 138. Noć 25./26. travnja iskorištena je za popunu i opskrbu postrojbi.
Iskrcavanje na plaži 'X'
Za iskrcavanje na plaži 'X' predviđena je britanska 87. pješačka brigada (minus tri bojne), bojna mornaričkog pješaštva i pukovnija kraljevskih strijelaca. Zadaća je bila da se prvog dana zauzme plaža i uspostavi veza s postrojbama iskrcanim na plaži 'W' te da se zauzme kota 135. Drugog dana trebalo je napasti krilo obrane na Adži Babi. Topničku potporu s mora pružali su BB Implacable i CA Dublin. Ovdje je teren bio nešto povoljniji i topništvo je moglo pregledno gađati utvrđene obalne rubove i otporne točke branitelja nego na ostalim plažama. Iskrcavanje je počelo u 0430. Turske postrojbe i ovdje su odgovorile žestoko, ali kako su bojni brodovi mogli priči obali na udaljenost od samo 500 m pogodci su bili precizni i razorni, pa je obala zauzeta do 0700 skoro bez gubitaka. Nakon toga uspostavljena je i veza s postrojbama koje su se iskrcale na plaži 'W'.
Iskrcavanje ANZAC u Kaba Tepe
Prethodnica ANZACA, australska 3. pješačka brigada trebala je zauzeti uzvišenja i time osigurati iskrcavanje glavnini ANZAC (australska 1. i 2. pješačka brigada i 2. novozelandska pješačka divizija). Potporu je s mora pružala 2. eskadra (5 BB, 1 CA, 1 CVA, 8 DD, 16 parobroda i 7 prijevoznih brodova) Iskrcavanje se trebalo provesti noću bez topničke priprave istog. Obalski rub na mjestu iskrcavanja bio je u dužini od 900 m sasvim otvoren i krilima se oslanjao na uzvišenja koja su se strmo spuštala u more. Postoji i nekoliko jaruga kroz koje se prikriveno može izaći na visoku obalu, a obrambeni položaji turskih postrojbi nalazili su se na 4 do 5 km dalje od mjesta iskrcavanja. Obalu koja nije bila utvrđena branila je samo jedna turska bojna. Prvi iskrcani val Australaca i Novozelanđana (oko 8000 vojnika) u 0400 izvršio je iznenadni juriš i prisilio turske vojnike na povlačenje. No, u 0630 tursko topništvo otvorilo je paljbu po mjestu iskrcavanja i brodovima, pa su se isti morali udaljiti od obale. Oko 1100 turskim vojnicima stiže u pomoć još 5 pješačkih bojni iz 19. pješačke divizije, a vrlo brzo tu je stigla i cjelokupna turska 19. pješačka divizija s namjerom da potisne protivnika natrag u more. Kako je bilo iskrcano oko 12 000 vojnika na uskom prostoru ANZAC trpi velike gubitke (oko 5000 vojnika), a protunapad turskih postrojbi podupirao je iz smjera Nogare i jedan stari turski BB Turgut Raje koji je gađao vrlo precizno. To je trenutak kada su britanski vojnici morali stati zbog vojnika iz ANZAC. Naime, iako su Australci i Novozelanđani pokazali izuzetno junaštvo napravili su nešto što vojnici nikako ne smiju. Dakle, australski i novozelandski vojnici nisu ponijeli sa sobom pričuvne spremnike sa streljivom te su odbacili lopatice i drugu težu opremu uz izgovor da bi lakše nastupali, pa su vrlo brzo ostali bez streljiva i nisu imali lopatice kako bi se utvrdili. Ipak, bez obzira na velike gubitke australski i novozelandski vojnici obranili su se na samo 1000 metara od mora, pa je iskrcavanje nastavljeno.
Iako je zapovjednik turske 5. armije već 25. travnja ujutro imao podatke o protivničkim iskrcavanjima na cijeloj bojišnici 9. divizije i informacije o velikim borbama kod Kum Kale i Sedilbahra, u zaljevu Morto, na ušću Sagir Bere, kod Kaba Tepe i Ari Burnu, on je poradi nazočnosti britanskih brodova u zaljevu Saros još uvijek bio uvjeren da će glavni udar biti kod Bulaira.
Post je objavljen 25.03.2006. u 18:43 sati.