Bitka kod Imbabe (Bitka kod piramida) – 23. srpanj 1798. godine
Nakon što je osvojio grad i luku Aleksandriju 02. srpnja 1798. Napoleon je sa svojim postrojbama krenuo u osvajanje grada Kaira. Egipatski Murat beg okupio je oko 6000 mameluka (robovi vojnici raznih rasa i nacionalnosti koji su kupljeni za obuku i službu u vojsci. Postrojba mameluka broji 1000 vojnika, a zapovijeda joj emir) i na desnoj obali rijeke Nil, nedaleko od drevnih egipatskih piramida, složio svoj bojni red i spremno čekao na pojavu francuskih vojnika. Nadnevka 23. srpnja 1798. kod Gizaha, pred piramide, nedaleko od sela Imbabe, izbilo je pet Napoleonovih divizija. Mameluci su izašli iz svojih rovova i žestoko napali na iznenađene Napoleonove vojnike. Mameluci su se uklinili između divizija generala Dezea i generala Reyniera te ih potpuno okružili i odsjekli od drugih triju divizija. Međutim francuski vojnici zauzeli su bojni složaj 'šuplje kare' (kara – eng. square, njem. Karree – takva je vrsta bojnog složaja u kojem strijelci zauzimaju četverokutni raspored u dvije vrste i mogu djelovati na sve četiri strane, a u sredini je dovoljno velik prostor koji je potrebit za manevar strijelaca i prebacivanje vrste na ugroženu stranu, pruža istodobno udar i osiguranje bokova i pozadine složaja. Postoje šuplje i pune kare, šuplje su pogodnije za vatreno oružje, dok su pune kare karakteristične za hladno oružje) Istodobno Napoleon je zapovjedio generalu Louis Andre Bonu da se zauzme složaj za napad u tri napadajne kolone prema selu Imbabi, ostale dvije divizije zauzele su složaj šupljih kara i ostale na mjestu. Kare generala Dezea i Reyniera odbile su napad mameluka te ih odbacile od sebe, a napadajne kolone kojima zapovijeda general Antoine-Guillaume Rampon u žestokom jurišu napale su utvrđene crte sela Imbabe koje je branilo oko 4000 konjanika i pješaka Ibrahim bega uz potporu 40 topova. Francuske napadajne kolone tučene su i bočnom topničkom paljbom s brodova usidrenih na rijeci Nil. No, unatoč snažnoj paljbi branitelja Imbabe i topničkoj potpori francuski su pješaci hrabro nastavljali napad u sve žešćem jurišu. Mameluci su tada pokušali konjaničkim ispadom poremetiti složaj pješaka u jurišu, ali je taj pokušaj propao i završio se potpunim porazom mameluka. Napoleonove napadajne kolone zauzele su selo Imbabe, a mameluci su se dali u bjekstvo (nisu se povukli organiziranu uz pružanje otpora, već su jednostavno pobjegli s položaja). No, general Marmon s preostale dvije kare zatvorio im je odstupnicu i mameluci su se ubrzo našli pod žestokom i ubitačnom paljbom. Mameluci su imali oko 3000 poginulih dok su francuski gubici neznatni i zamalo zanemarivi. Kao plijen Napoleonovi vojnici zarobili su 40 topova i oko 400 deva.
< | siječanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!