Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

nedjelja, 08.01.2006.

Athumanunhove priče iz prošlosti

Priča o husarskom zastavniku Jurici Juraniću

Bilo je to godine Gospodnje, na poziv Zrinskoga bana u dobro utvrđeni grad Čakovec pristigli su mnogi strani odredi s namjerom da pomognu hrvatskim husarima i braniteljima grada Čakovca odbiti prijetnju Hasan paše i Rustem bega koji silno zaprijetiše okupljanjem velike vojske negdje oko Nađkanjiže. Zima je te godine Gospodnje počela vrlo rano, a čekanje na prodor Turaka silno se otegnulo. Strani su plaćenici postali nestrpljivi, a potom su izbile i prve čarke i tučnjave s hrvatskom husarijom. Stranci su postajali sve više nepodnošljivi, počeli su maltretirati mirne seljake okolnih sela međimurskih. Otimali bi oni seljacima hranu i nasrtali na mlade djevojke. Strani su časnici imali velikih muka održati vojničku stegu, a ban Zrinski svakodnevno je morao slušati mnogo pritužbi na račun stranaca. Međimurski seljaci bivali su sve više nezadovoljni i ljuti, ta hranili su strane vojnike, a ovi im otimaju i kradu, nasrću na žensku čeljad. Onda, jednoga podneva, krajem studenog te godine Gospodnje, otegnula se duga povorka zaprega koja se lijeno vukla iz Domašinca prema Čakovcu utvrdi Zrinskih. Niski i tmurni oblaci nadvili su se nad Međimurje, duboki i mokri snijeg otežavao je ionako sporo kretanje upregnutih kola koja su krcata hranom, žitom, mesom, masti i zobi za konje propadala u snijeg. Seljačke zaprege pratio je jedan manji hrvatski husarski odred u plavim dolamama, pod kalpacima gdje su bila zametnuta čapljina pera, ogrnuti mrko smeđim kabanicama. Na čelu odreda jahao je mladac od nekih dvadeset i četiri godine, svijetlih i veselih očiju. Njegov dobro uhranjeni tankonogi riđan, dar samoga bana Zrinskog, namjerno se poigravao cijelim putem. Ni momku ni konju kao da nisu smetala tmasto obzorje i blizina turske opasnosti. Nisu im smetala ni zlosutna ratna vremena što su se nadvila nad ostatke ostataka nekada slavnog kraljevstva hrvatskog. Zašto i bi, ta mlad je, zdrav je, sreća ga dosada služila u boju, dobar je konj pod njim, stekao je simpatije i naklonost samoga bana Zrinskog davši mu tijekom bitke svoga konja, husarija ga voli i obožava, ima čin … Obitelj mu kako tako dobro živi, a u jednom domu u Domašincu čeka ga njegova lijepa Katica, pa gdje onda da čovjek zadovoljan ne bude i da se ne veseli svemu oko sebe i onomu što je pred njim. 'Hajde ljudi brže to potjerajte! Snijeg samo što nije, a vojska je gladna u Čakovcu i čeka samo na nas.' Izdiže se malo iz sedla Jurica. 'Brže! Idemo brže!' Prihvate tada i ostali husari jašući uzduž kolone na nemirnim konjima koji su osjetili da se kraj putovanja bliži. 'Hmm, tjeraj samo tjeraj! Imaš nemaš, daj! Cijeli te bogovetni život netko goni. Prokleti život i muka seljačka! Gospoda pak se drže one dobre stare da je seljak kao vrba, pa ako je više kljaštriš ona je sve zelenija…' Glasno je negodovao vitalan starčić kojih 70-tak godina na prvoj kolskoj zaprezi. Jurica ga je dobro čuo, potjera konja bliže kolima, krišom se smiješeći obrati se starcu: ' Veliš li što, djede, a?' 'Što bih govorio časniče… velim ne velim isto mi je! Nego ti meni reci nešto. Što vi ne krenete s tom silnom vojskom iz Čakovca i ne ogledate se s Turcima, a ne da mi moramo trpjeti tu ugarsku husariju. Ta razbojnici su to, a ne vojnici. Uzimaju i kradu, ne pitaju, provaljuju u kuće, plaše cure i nasrću… Je li istina časniče?!' 'Nemoj tako djede! To su po sili poznati i znani husari kapetana Nadsdya , a s njima su i dvije austrijske i jedna njemačka pukovnija vrhovnog vojvode Karla von Burghana i nadbiskupa salzburškog. Čim snijeg stane Turci će na nas, a tada će nam njihova pomoć itekako dobro doći.' 'Nemoj tako sinko! Dobro znaš da je njima polovici milja pljačka i pijančevanje, otimanje od golorukog naroda, no ogledati se stvarno s Turcima. Nisu oni kao vi, njihove zemlje ne poharaše Turci.' Nakon toga starac pljune. Jurica ne odgovori, jer mu pozornost odvrati glasna prepirka i povici na začelju kolone. Psovke na mađarskom. Desetak husara u zelenim kontušima Nadasdyeve pukovnije nasrtalo je na kola. Plavetni husari ispriječili su im se, a Jurica mahne svojima na čelu kolone te svi zajedno odjašu na začelje. Jurica se postavi između mađarskih i hrvatskih husara i na nešto lošijem mađarskom vikne: 'Stoj! Odstupi od kola! Tovar je pod zaštitom bana Zrinskog. Idite u crkvu Svetog Nikole, tamo će se podijeliti hrana!' Zelena husarija ne posluša. 'Ne može tako! Hej čekaj! … Ne diraj to! … Čuješ, odbij kad ti govorim, ma neka … Husari UDRI!? Jurica zgrabi za ovratnik dolame mađarskog narednika i naglo ga svuče iz sedla te ga obori u snijeg. Ostali hrvatski husari okrenu koplja naopako i mačevima udarajući pljoštimice obore jednog po jednog nasrtljivca u snijeg. 'Vežite ih sve! Neka ih vrag nosi, a za ovo će čuti i Zrinski i Nadasdy! Hvatajte konje! Gonite ih sve u Čakovec, kako me samo udari u rebra…' Zapovijedi Jurica trljajući mjesto na tijelu gdje ga je mađarski narednik udario nogom. Starac nevjerojatnom okretnošću za njegove godine skoči iz kola i glasno se smijući priđe Jurici te ga snažno zagrli. Izvadi iz kaputa flašu s rakijom i pruži je iznenađenom Jurici. 'Ha, tako im i treba! Dobro ste im leđa naravnali, tako treba, zube im pokazati! Sam Gospodin bog poslao Vas je na naš put. Da Vas bilo nije ovi lopovi bi nam sve oteli… Povuci sinko! Tako, povuci slobodno, to ti je prava seljačka, krijepi dušu, zaslužio si…'

08.01.2006. u 20:18 • 0 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

< siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...



Flag Counter

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja


Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!